Arapska narodna priča
Prolazio jednom jedan stari prosjak kroz neko staro selo. Pokucao je na vrata velike, lijepe kuće uz koju se nalazio visoki ambar sa velikim, željeznim katancem na ulazu. U toj kući živio je čovjek poznat u selu po svojoj škrtosti, budući da nikada nije pomagao ljudima, iako je bio vrlo bogat.
„Molim te, daj mi malo mesa ili mlijeka?“, zamolio je prosjak.
Škrtac na tu molbu otresito odgovori:
„Ne, ne mogu ti dati! Odlazi!“
„Možda mi možeš dati nešto žita ili graha?“, nastavio je moliti prosjak, prisiljen da se ponižava zbog gladi koja ga je pritisla.
„Nemam ništa da ti dam!“, reče škrtac.
„Daj mi onda komad hljeba i biću ti zahvalan“, reče prosjak.
„Odlazi, nemam hljeba!“, bio je odgovor škrtca.
„Daj mi bar malo vode? Veoma sam žedan!“
„Nemam vode!“, vrisnuo je škrtac.
Na to prosjak reče:
„Oh, sine moj, zašto onda sjediš ovdje? Ustani i idi prositi hranu od dobrih ljudi. Ti si siromašniji čak i od mene!“
Preuzeto sa http://www.worldoftales.com
Prevod: A. Kadrija