Provodi li dijete previše vremena igrajući video igrice?
Provodi li dijete previše vremena igrajući video igrice?

Provodi li dijete previše vremena igrajući video igrice?

Autor: Dora Jelaković


Tehnologija je svugdje oko nas i u potpunosti se ispreplela u živote odraslih ali i djece. Gotovo je nemoguće zamisliti dan bez pametnih telefona, kompjutera i tableta u svijetu odraslih ali i u svijetu mladih i djece. Teško je priznati kako djeca danas više vremena provode ispred malih ekrana nego u parkovima, praktičnoj igri sa svojim vršnjacima ili jednostavno u druženju, a da u cijeli koncept zajedničkog vremena nije upotrjebljen barem jedan od digitalnih uređaja. Naizgled simpatično i zapravo normalno za 21. stoljeće, ako se ne uspostave pravila i granice, cijela priča može krenuti smjerom koje niti jedan roditelj ne želi.

Ovisnost o video igricama, ali i tehnologiji općenito, nova je vrsta opasnosti za djecu o kojoj se kao potencijalnoj prijetnji prvi puta počelo govoriti prije više od desetak godina. Već su tada stručnjaci upozoravali na probleme koji nastaju ako djeca i mladi previše vremena provode za malim ekranima, igrajući igrice koje izrazito negativno utječu na njihovo psihičko i emotivno stanje, kao i na fizički razvoj.

Znakovi koji ukazuju provodi li dijete previše vremena igrajući video igricama

Dijete postaje depresivno, nervozno, razdražljivo te verbalno i fizički nasilno ako nije u mogućnosti igrati igricu.

Dijete više vremena provodi igrajući igrice nego u društvu i igri sa svojim vršnjacima. Postaje više zainteresirano za samu igricu nego za igru ili izlaske s prijateljima. Otuđuje se od vršnjaka ali i obitelji.

Djetetove ocjene u školi počinju se naglo pogoršavati i učitelji otvoreno iskazuju svoju zabrinutost za djetetovo ponašanje i naglu promjenu u uspjehu. Dijete gubi na koncentraciji i nije u mogućnosti fizički izdržati školski sat u školi ili vrijeme koje je predviđeno za učenje kod kuće.

Dijete ne govori istinu o tome koliko je vremena provelo igrajući igrice.

Neispavanost, umor, noćne more, gubitak na težini, izražena bljedoća i „krvave oči“, učestale glavobolje i migrene, zanemareno održavanje higijene samo su neki od fizičkih znakova kako dijete previše vremena provodi igrajući igrice.

Što možete učiniti za svoje dijete?

Ako ste prepoznali neke od znakova i smatrate kako nećete biti samostalno u mogućnosti pomoći svome djetetu, nemojte se ustručavati i smatrati se „lošim“ roditeljem ako odlučite obratiti se obiteljskom liječniku ili pedijatru i zatražiti stručnu pomoć.

Polako odredite granice i vrijeme koje dijete smije provesti igrajući se pred malim ekranom. Poželjno je suočiti dijete s posljedicama koje su uočene zbog vremena utrošenog na igranje igrica. Objasnite djetetu kako ste i vi i njegovi učitelji svjesni i upoznati s promjenama u ponašanju, slabijim ocjenama, te zanemarivanjem prijatelja i obitelji. Postoji mogućnost da će dijete burno reagirati, koristeći se neprikladnim rječnikom i ponašanjem prema vama. Ostanite odlučni pri svojim odlukama i nemojte posustati. Napade koje biste mogli doživjeti nemojte shvaćati osobno. Djeca i mladi u svojoj krhkoj dobi još uvijek nemaju kontrolu nad svojim osjećajima i burne reakcije samo su način na koji pokušavaju dati do znanja kako su ljuti, tužni, razočarani ali i na neki način posramljeni. Djetetu dajte do znanja kako takvo ponašanje nije prihvatljivo i kako se bez obzira na razne ispade vaše odluke neće promijeniti.

Zajedno s djetetom pratite napredak nakon što se pravila i granice uspostave. Pozitivna promjena i ishod uvijek su dobra motivacija. Kada god vam vaše radno vrijeme to dozvoljava i omogućava pokušajte dijete animirati različitim aktivnostima ako je ono mlađe, a ako je u pitanju mlada osoba u adolescenciji, potičite ga na sportove, izlaske s društvom čiji interesi nisu povezani s igranjem igrica,  druženje s prijateljima i obitelji. Djetetu je potrebno zdravo i poticajno okruženje.

Uz današnje radno vrijeme i intenzivnost posla koji često prelazi zadanu normu od osam sati dnevno, roditelji nemaju uvijek mogućnosti i vremena biti uključeni u živote svoje djece onoliko koliko bi željeli. Mnoge se situacije događaju izvan kontrole ali to ne znači da kontrola, pravila i oprez ne trebaju postojati. Kada je u pitanju tehnologija, granice se moraju odrediti i vrijeme provedeno pred malim ekranom treba biti ograničeno. Djecu treba i kod kuće educirati o štetnosti ako se prevelik broj vremena provodi pred malim ekranima ali isto tako ih treba educirati koliko im tehnologija može pomoći u stjecanju novih znanja, sposobnosti i iskustva.

 

Izvor: skole.hr