Autor: Mustafa Prljača
Nakon odlaska s ovoga svijeta Adema i Have, muškarca i žene koji su najprije živjeli u Džennetu, a potom i na Zemlji, njihovi potomci pamtili su ono što su im oni kazivali, predočavali sebi ljepote roditeljskog zavičaja i držali se upute koju im je poslao njihov Stvoritelj. S obzirom da nije proteklo mnogo vremena, njihova sjećanja bila su snažna, a vjera čvrsta. Kako, nakon onog užasnog ubistva koje je počinio Ademov sin Habil, kad ga je mržnja i zavist nagnala da digne ruku na svoga brata i učini prvi zločin na Zemlji, nije bilo velikih grijeha, to je život bio lijep. Sreća, radost, ljubav i zadovoljstvo činili su ga krasnim. Ispravan život i dobra djela koja su ljudi činili svemu su davali ljepotu i sjaj, i ljudska srca bila su ispunjena srećom.
Ali, kao i uvijek, neki su se u dobru i pobožnosti isticali od drugih. Petero njih bili su posebno dobri: Vud, Suva, Jagus, Jauk i Nesr. Oni su svojim ponašanjem i svojim životima pokazivali svu ljepotu ljudskoga stvora: svuda oko sebe sijali su dobrotom i pobožnošću i ljudi su ih zbog toga veoma voljeli i poštivali. Kada su poumirali, željeli su sačuvati uspomenu na njih, kako bi se i oni i potonji mogli ugledati na njih. Tako su isklesali kamene kipove s njihovim likovima kako bi im uvijek bili tu pred očima.
Međutim, kada su pomrli ti koji su isklesali te kipove, kad su otišli i njihovi sinovi, i sinovi njihovih sinova, ljudi više nisu znali otkuda, i zašto se ti kipovi nalaze tu. To je bila povoljna prilika za šejtana, i on ju je iskoristio. Uvjerio je ljude da su to, zapravo, bogovi i oni su ih stali obožavati.
Bila je to jedanaesta generacija ljudskoga roda. Sve prethodne generacije slijedile su ispravno vjerovanje, držeći se znanja iz Božije objave. Kako nisu činili velike grijehe, nije ni bilo zakona koji bi predviđao neke kazne. Bilo je dovoljno to što su znali šta im je rekao njihov Gospodar, i što su se držali toga. Ali ta, jedanaesta generacija, bila je drukčija. Ona se okrenula, i prihvatila đavolje uputstvo. I njihov život postao je drukčiji.
Život više nije izgledao tako lijep. Među ljudima počela je bujati mržnja i javljati se nepravda, jer grijeh nagriza ljepotu življenja i iz srca ljudskih istiskuje ljubav i milost. Jaki su stali ugnjetavati slabe, a slabi pomoć tražiti od lažnih božanstava: Vuda, Suvaa, Jegusa, Jauka i Nesra… Ali, oni im se nisu odazivali. No, javio im se istinski Bog poslavši im Svog poslanika Nuha.
Izvor: Kevser, list za djecu, god. IX, br. 97, NID Novi Kevser d.o.o., Sarajevo, 2004, str. 4.