Jedan povučen derviš bijaše se smjestio u nekom kraju pustinje. Pokraj njega slučajno naiđe neki vladar, ali on, kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podiže, i ne obazrije se uopće. Vladaru opet, koji je mnogo držao do svoje moći, bi to vrlo neugodno, pa će:
– Ovi su derviši kao životinje.
A na to će vezir dervišu:
– Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa zašto se ne skloniš i ne odaš dužno poštovanje?
– Reci caru – oglasi se derviš – neka pokornost traži od onoga koji od njega nešto očekuje, a ti trebaš znati da su vladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanici nisu na svijetu da služe vladarima.
Vladaru se ta siromahova riječ silno svidjela, pa mu ponudi, da od njega nešto zatraži.
Ja jedino želim – dočeka derviš – da me više ne uznemiruješ.
Vladar tada zatraži od njega, da mu bar dade kakav savjet. A derviš prozbori:
– Dok je još vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju dušu, jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.
Izvor: www.behar.hr