Stizanje do idealne i savršene islamske ličnosti jeste dostižna
želja isprepletena s mnogo napora i truda. Jasno je da dosezanje do najvišeg stepena ljudskog savršenstva, koji je upravo onaj položaj Božijeg namjesnika, praktično nije moguće i
ostvarivo svakome, ali dosezanje do njegovih nižih stepena
je u dosegu svih ljudi.
U našim vjerskim izvorima, isto kao što je predstavljen lik
poželjnog čovjeka i kao što je ukazano na njegova svojstva,
predstavljeni su i putevi dosezanja do takve ličnosti i sada
ćemo ukazati na najznačajnije od njih.
U časnom Kur ’anu, više od bilo čega, ističe se vjerovanje
i dobro djelo i oni se navode kao dva krila za let i uzdizanje
čovjeka prema Gospodaru:
K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo ga uzdiže.
Riječ (ar. kelime) se kaže za ono što rasvjetljava skriveno i pokazuje unutarnje. Kur ’an hazreti Isaa, a.s., predstavlja kao “Riječ Božiju” (Kelimetullah) jer je manifestacija Boga Uzvišenog i
Njegov ajet. Na stepenu nižem od Božijih poslanika i prijatelja
(evlija), koji su potpune riječi, nalaze se sva bića kao Božije riječi,
jer su predstavnici ljepote, veličanstva i moći Uzvišenog Boga:
Allahovih riječi ne bi nestalo.
U desetom ajetu sure Fatir, pod onom lijepom riječi koja se
uzdiže prema Gospodaru, misli se na čistu dušu vjernika koja
ima čistu vjeru i uvjerenje. U dosta kur ’anskih ajeta zajedno
se naglašava uloga vjerovanja i dobrih djela, ali u nekim ajetima samo se ističe vjerovanje i spoznaja Istine kao kriterij i
mjerilo uzdizanja stepena savršenstva čovjeka65 i to ukazuje
na posebnu i specifičnu ulogu vjerovanja:
Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji
vjeruju i kojima je dato znanje.
Dobro djelo podrazumijeva djelo u skladu s Objavom, obavezom i dužnostima, znači vršenje onoga što je u svakom
I u nekim je predajama istaknuta posebna uloga čistog vjerovanja
i njegovog intenziteta u približavanju čovjeka Gospodaru. Hazreti
Ali, a.s., kaže: “Najbliži Bogu je onaj ko ima bolju vjeru.”
trenutku šerijatska obaveza jednog vjernika. Spajanje dva
elementa, vjerovanja i dobrog djela, osnov je za čovjekovu
sreću i njegovo dosezanje do lijepog života:
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi
ćemo dati da proživi lijep život. 67
Ibadet se smatra očitim primjerom dobrog djela i neporeciv je njegov dubok utjecaj na unutarnje zdravlje čovjeka i
njegovo duhovno uzdizanje.
Vjerovanje i dobro djelo ostavljaju uzajamni utjecaj jedno
na drugo. Vršenje ibadeta i dobrih djela proističe iz vjerovanja.
Dok se u čovjeku ne ukorijene ispravno uvjerenje i istinska
vjera, od njega neće poteći vjerovanje i dobro djelo. S druge
strane, vršenje dobrih djela, također, svojim udjelom uzrokuje
jačanje temelja vjerovanja unutar vjernika. U mnogim ajetima
je ukazano na utjecaj dobrog djela u usavršavanju i uvećavanju svjetla vjerovanja i upute u čovjeku:
I povećava Allah uputu onima koji se upućuju.
Da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine.
Snaga vjerovanja i uputa također omogućuju veću spremnost na putu poslušnosti i izvršavanja dobrih djela i na taj
način nastavlja se uzajamni odnos, i svaki stepen znanja, spoznaje i vjerovanja biva praćen stepenom ibadeta, iskrenosti i
dobrog djela i obrnuto.
S druge strane, vršenje grijeha i napuštanje dobrih djela
uzrokuje slabljenje vjerovanja dotle da se skončava u nevjerstvu i licemjerstvu:
I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve
do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su
Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu.
Kraj onih koji su činili najgore grijehe će biti da će poricati
Allahove ajete i ismijavati ih.
Među drugim faktorima dosezanja čovjeka do željenog
savršenstva jeste i razmišljanje i znanje. U časnom Kur ’anu
navedeno je više od tri stotine ajeta o razmišljanju, znanju i
spoznaji. I u predajama također je posebno istaknuto pitanje razmišljanja. Upravo zbog toga početno poglavlje u nekim djelima velikih mislilaca, kao što je Usule Kafi, nosi naslov
“Knjiga intelekta i neznanja”.
Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao je hazreti Aliju, a.s.:
“O Ali! Kada se Božiji robovi budu približavali Bogu dobrim
djelima, ti nastoj da mu se približiš razmišljanjem, i ako tako
budeš činio, preteći ćeš ih.”72
I prema Mevlaninom mišljenju ibadet je u službi upotpunjavanja i očuvanja intelekta:
Imanski razum je poput stražara pravednog,
Čuvar je i vladar on carstva srca.
70 Et-Tevbe, 77.
71 Er-Rum, 10.
72 Mızanu-l-hikme, tom 8, str. 113.
196
Onda ne govori rekao je Časni Poslanik
Bog da razuma ti je bolje i od namaza i od posta
Zato što ti je razum supstanca a ovo dvoje akcidenti
To dvoje služe upotpunjavanju razuma.
Direktan odnos znanja i razmišljanja s čovjekovom sre-
ćom i savršenstvom je zbog toga što se savršenstvo čovjeka
osigurava u okrilju voljnog djela. S druge strane, sama volja
je produkt znanja i težnje. Dok se ne javi znanje i spoznaja o
istini, nikada se neće ostvariti težnja ka njoj, a ako se ne pojave težnja i privlačenje, neće doći ni do voljnog čina i vanjske aktivnosti. Čovjekova budnost i njegova svijest o zbiljama postojanja i duhovnim savršenstvima čovjeka podrška su
njegovom voljnom kretanju i duhovnom putovanju prema lijepom životu i ljudskom savršenstvu.
Bogobojaznost, suzdržljivost i samonadzor i osjetljivost prema Božijim zabranama i šerijatskim zakonima, još su neki utjecajni faktori u čovjekovom dostizanju do krajnjeg savršenstva:
Snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.
Prema časnom Kur ’anu, saputništvo sa Uzvišenim Gospodarom je produkt i rezultat bogobojaznosti prema Bogu:
Allah je uz bogobojazne.
Ovo zajedništvo i saputništvo sigurno je različito od onog
uobičajenog zajedništva i saputništva koje Bog održava sa stvorenim svim sa i cak pa ,ljudima svim
– On je s vama gdje god bili.
Ova posebna pažnja prema bogobojaznima uzrokuje da oni
uživaju posebnu Božiju pažnju i pred njima se jasnije i bolje
otvaraju putevi stizanja do Boga:
… ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti.
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, Uputa je za bogobojazne.
Majka i Dijete