U Musnedu je zabilježeno, kao i u drugim djelima, da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čovjek nije nikad napunio gori spremnik, nego svoj stomak. Zbog toga, bit će dovoljno za sinove Ademove da zadovolje glad sa par zalogaja da bi povratili čvrstoću. Ako mora jesti da bi se najeo, onda bi trebao rezervirati jednu trećinu (želuca) za hranu, jednu trećinu za vodu i jednu trećinu za normalno disanje.“[1]
Postoje dvije vrste bolesti, bolest srca i fizička bolest koja je posljedica ulaska supstance čije djelovanje oštećuje prirodne funkcije i ravnotežu tijela, i ovo je vrsta opće bolesti što pogađa većinu ljudi. Ovakva je bolest uglavnom uzrokovana: pretjeranim jedenjem; uzimanjem hrane prije nego što se završilo varenje prethodnog obroka; jedenjem hrane koja je deficijentna po svojim sastojcima; jedenjem hrane koja se sporo vari ili miješanjem suprotnih vrsta hrane; jedenjem zasebno pripremljenih poslastica za isti obrok. Kada se tijelo navikne na ovakvu ishranu, rezultat će biti pojava raznolikih vrsta bolesti. Neke od njih mogu se prevazići lakše nego druge. Zato kažemo, umjerenost je staza dobrog zdravlja, a tijelo se koristi iz umjerenosti i razlaže umjereno jelo više nego što to može iz obilne kombinacije hrane i priloga.
Tijelo može biti naviknuto na tri stupnja zadovoljavanja jelom: potrebno jelo, dovoljno jelo i dodatno jelo. Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao za potrebnu, dovoljnu ishranu: …par zalogaja da bi povratili čvrstoću, a ovakav će tretman zaštiti tijelo i neće dopustiti da oslabi ili izgubi snagu. Ako je neko doveden u kušnju da prekorači onaj elementarni nivo zdravstvene zaštite, onda bi trebao da …rezerviše jednu trećinu za hranu, jednu trećinu za vodu i jednu trećinu za normalno disanje, a ovo je najbolji vid ishrane.
Zapravo, kada je stomak zasićen hranom, on neće biti u mogućnosti da primi vodu, a kad hrana i voda prekorače svoj propisani (preporučeni) nivo, može se patiti od plućnih teškoća, a sve se to ispoljava kroz stres i iscrpljenost tako što pluća nisu u mogućnosti da lagano isporuče oksidovanu krv. Osjetit će uostalom i teškoće u tijelu, srcu, a duša će iskusiti klonulost i tromost, dok će udovi zanemariti poslušnost u ispunjavanju temeljnih vjerskih dužnosti. Ovakav će položaj također pospješiti određene strasti duše. Dakle, pun stomak je tegoba za tijelo, srce i dušu. Ovaj je slučaj još bolniji kada takvo postupanje postane navika. Povremeno uživanje u raskošnom obroku je daleko zdravije i ugodnije.
Prenosi se u hadisu da je Ebu-Hurejre, neka je Allah zadovoljan s njim, pio mlijeko do zasićenosti iz jedne zdjele koju mu ponudio Božiji Poslanik, s.a.v.s., sve dok nije uzviknuo: „Kunem se Onim Koji te poslao s porukom istine da više ne mogu popiti ni kapi!“[2] Tradicija isto izvještava da su povremeno i drugi ashabi jeli do zasićenosti.
Kako smo to spomenuli ranije, pretjerano konzumiranje hrane uzrokuje tjelesnu klonulost i tromost. Treba imati na umu da tjelesno zdravlje i snaga dolaze od kvalitete hrane koja se apsorbira, a ne iz kvantiteta koji se unosi. A kako je ljudsko biće sazdano od tri elementa – zemlje, vode i zraka, tako je i Božiji Poslanik, s.a.v.s., razdijelio njegovu ishranu podjednako na ove tri kategorije.
Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzi, Poslanikova medicina, (prevod: Muhidin Hadžiahmetović), Libris, Sarajevo, 2001, str. 29-30.