Kineska priča
Kad Zhuangzi više nije imao šta za jelo, otišao je čuvaru rijeke da posudi nešto riže.
„Sačekaj samo malo“, rekao mu je ovaj. „Uskoro ću skupljati porez, a onda ću ti pozajmiti tri stotine zlatnika. Hoće li te to zadovoljiti?“
Pun gnjeva Zhuangzi mu ispriča ovu priču:
„Kad sam danas ovamo dolazio čujem kako me netko zove. Kad sam se osvrnuo, primjetio sam ribu u isušenoj jaruzi seoskog puta.
– Kako si tu dospjela? pitam je.
– Potječem iz Istočnog mora – odgovori mi. – Donesite mi vjedro vode i spasite me.
– Sačekaj malo – rekoh. Zakratko ću ovamo skrenuti Zapadnu rijeku i spasiti te. Hoće li te to zadovoljiti?
Riba se pobuni.
– Zar ne vidite da bih tako bila izgubljena – povikala je riba. – Vjedro vode bi me moglo spasiti, a ne vaše prazne riječi. Inače me kasnije možete potražiti na ribljoj pijaci – usoljenu.“
Izvor: Priče stare Kine, prijevod s njemačkog: Željko Ivanković, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991, str. 35.