Bolest ovakvog čovjeka potiče od njega samog, kao što i njegovo liječenje zavisi od njega. Ukoliko se valjano posluži svojim razumom i što prije postane svjestan lošeg odgoja koji je dobio od roditelja te krene u vlastito duševno pročišćavanje, ostavi let u oblacima, zaboravi samoobožavanje te se zaustavi na svojoj realnoj granici, istog trenutka će mu se zastori mraka ukloniti, svijet će mu se ukazati prosvijetljenim, njegovi neuspjesi će se okončati, a kompleksi jedan za drugim počet će se rješavati. Do kraja života će – kao sasvim običan čovjek – u mjeri koliko zaslužuje uživati poštovanje društva.
U suprotnom, ako ustraje sa svojim greškama i zabludama, ustraje na samoobožavanju, ne bude se odazivao na stvarni zov svoga razuma, ne bude poznavao svoje granice, a sebe i dalje bude smatrao velikim i voljenim te od ljudi neosnovano bude očekivao veliko poštovanje, neminovno će se suočiti sa porazima koji će slijediti jedan iza drugog, a njegovi kompleksi će se pojačavati do nepodnošljivosti i život će mu činiti užasno gorkim. On će početi razmišljati o osveti kao odgovoru na svoja poniženja i poraze. Prema društvu i ljudima iz okruženja ispoljavat će arogantnost i oholost, uzvraćajući tako na njihovu nepažnju prema njemu, a zanemarujući pri tome činjenicu da nepažnja ljudi prema njemu s pravom proizlazi iz njegovih neumjerenih očekivanja a da je, s druge strane, njegova nepažnja prema istinskoj vrijednosti ljudi bila nepravedna i neumjesna.
Potom se ova nevolja i moralno zastranjenje pojačavaju. Kada egoistična osoba oboli od oholosti, kada se pokaže bolest oholosti, koja je daleko opasnija od sebičnosti, tada ohola osoba postaje nesretnik koga prati mnoštvo novih tegoba i nevolja.
Egoistična osoba pod uticajem kompleksa niže vrijednosti i s nadom u umirenje svoje savjesti i nadoknadu za svoje unutrašnje poraze pribjegava oholosti. Zaboravlja, međutim, da oholost ne samo što ne nadoknađuje minule poraze već donosi nova poniženja i nove neuspjehe.
Čovjek koji bude zaražen ohološću i koji na ljude iz okruženja bude gledao s prezirom i omalovažavanjem, zasigurno će se suočiti sa oštrom reakcijom ljudi. Društvo će ga ponižavati i prezirati zbog omalovažavanja ljudi i kažnjavati ga smatrajući ga bezvrijednim.
Imam Ali, a.s., u svojoj oporuci hazreti Husejnu, a.s., je rekao: “Ko se uzoholi prema ljudima, bit će ponižen.”[1]
Nevolje s kojima se suočavaju ovi nesretnici i bolesnici zbog oholosti neće se zaustaviti samo na poniženju i preziru kojem će ih izložiti društvena zajednica već će u nekim slučajevima njihov kompleks niže vrijednosti i psihički pritisci koje doživljavaju postati izvor duševnih i nervnih bolesti koje imaju teške i neizlječive posljedice.
U istraživanjima koja je proveo o patnji koju uzrokuje kompleks niže vrijednosti Adler je pokazao da duhovno stanje, obrazovanje, odgoj te pažnja prema ličnosti imaju veliku ulogu u nastanku psihičkih i nervnih bolesti.[2]
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj, sv 2, s perzijskog preveo Ibrahim Avdić, fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 211, str. 255 – 256.