Sjećanje na Boga, najvažniji činilac spokoja i blagostanja
Sjećanje na Boga, najvažniji činilac spokoja i blagostanja

Sjećanje na Boga, najvažniji činilac spokoja i blagostanja


Smiraj srca i otvaranje vrata opskrbe predstavljaju najvažnije učinke sjećanja na Boga i spominjanja Boga.

Čestiti ljudi spominjanjem Boga i sjećanjem na Njega svoja srca povezuju sa Biti Alima (Sveznajući), Kadira (Moćnog), Ganijja (Neovisnog), Rahmana (Svemilosnog), Rahima

(Samilosnog), Rezzaka (Opskrbitelja) i sigurni su od bilo koje vrste straha, brige, sumnje i nedoumice, kao što Uzvišeni kaže:

A srca se samo kad se Allah spomene smiruju![1]

Iz ovog ajeta nedvosmisleno se može zaključiti da smiraj srca zavisi od sjećanja na Boga i  Njegovog spominjanja, a veliko bogatstvo i brojni prijatelji ne mogu u potpunosti iz srca ukloniti strah i zabrinutost, jer postoji sumnja u učinkovitost bogatstva u vrijeme nedaća i odanost prijatelja u vrijeme opasnosti. Časni Kur’an osobe koje ne razumiju ovu činjenicu i koje se okreću od Boga opisuje kao nehajne i smatra da su zabludjele više nego stoka:

Oni su kao stoka, čak i više zalutali – oni su zaista nemarni.[2]

S druge strane, osoba koja se okrene od sjećanja na Boga posvećuje se materijalizmu i gramzivosti i obuzimaju je šejtanska nagovaranja. Takva osoba nikada neće biti zadovoljna onim što ima, već je obuzimaju zavist, mržnja, tuga i žalost, a njen život neće biti ispunjen spokojem i blagostanjem. To je zbilja na koju Bog upozorava u Kur’anu riječima:

A onaj ko okrene glavu od sjećanja na Mene, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.[3]

Časni Kur’an navodi da će osobe koje jutrom i noću spominju Boga zadobiti Njegovu milost i uputu:

 O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleci Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan.[4]

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur'anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacije Mulla Sadra u BiH,  Džami atu-l-Mustafa el- alemijje, Sarajevo 2012, str. 96 – 97.



[1] Er-Rad, 28. Mizan, sv. 11, str. 358.

[2] El-Araf, 179.

[3] Ta-Ha, 124. Mizan, sv. 14, str. 224.

[4] El-Ahzab, 41-43.