Arapski jezik razlikuje samo dva roda – muški i ženski. Arapski jezik ne poznaje srednji rod koji postoji u našem jeziku.
Imenice muškog roda nemaju posebnog morfološkog pokazatelja, odnosno takve imenice nemaju tipične završetke i sufikse kao što je to slučaj sa imenicama ženskog roda.
Imenice ženskog roda završavaju se na tri tipična sufiksa:
a) ۃ ili ﺔ
Primjer: stol – طاولة ; profesorica – أستاذة
Naravno, imenice koje označavaju čisto muška svojstva, tretiraju se kao imenice muškog
roda iako imaju karakterističan ženski sufiks, npr. halifa – خلیفة
b) (dugo ā) ﺁ ili ی
Primjer: sjećanje – ﺫﻜﺭﻯ ; (ovaj) svijet – دنیآ
c) ﺁﺀ
Primjer: pustinja – ﺼﺤﺭﺁﺀ
Ženskog roda su i neke imenice koje nemaju karakteristične sufikse. To su:
– imenice koje označavaju geografske pojmove, npr. Kanada – كندا
– imenice koje označavaju dvostruke dijelove tijela, npr. ruka – ید
– grupa imenica koje se tretiraju kao imenice ženskog roda (iako nemaju karakterističnog ženskog nastavka), npr. sunce – شمس
U arapskom jeziku postoje i dvorodne imenice, imenice koje se mogu tretirati i kao imenice muškog i kao imenice ženskog roda. To su:
– zbirne imenice čiji se pojedinačni oblici prave dodavanjem karakterističnog nastavka za ženski rod (ۃ), npr. golubovi- حمام ; golub – حمامة
– nazivi slova, npr. elif – ﺍﻷﻟﻒ