Autor: Azra Hasanović, prof. religijske pedagogije
Čudesna, sveprožimajuća radost zapljusnula je cijeli Jesrib kada se daleko na obzorju ukazala svjetlost koja je najavljivala dolazak Milosti svih svjetova Muhammeda, s.a.v.s. Konačno dočekujući Poslanika islama, vjere kojoj su predali svoja srca, duše i tijela, jesribski muslimani u redovima stoje pred širom otvorenim vratima svoga grada, dok se iz njihovih grudi izdiže pjesma Puni mjesec nas obasja iz doline Veda… Presretna i uzbuđena pjeva i Rufejda, kćerka Sa'adova, jedna od prvih među sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s. u Jesribu.
Rufejda je rođena u rodu Beni Eslem, jednom od ogranaka plemena Hazredž. Njezin otac Sa'ad posjedovao je tada vrlo rijetko i dragocjeno umijeće – vještinu liječenju ljudi. Sa'ad je bio poznati jesribski liječnik, a uvidjevši izvrsnost umnih, socijalnih i moralnih sposobnosti svoje kćeri, svoje medicinsko znanje prenio je upravo njoj, angažujući je kao svoju pomoćnicu od njene rane mladosti. Ubrzo je svojom ozbiljnošću i predanošću liječničkom pozivu, i sama Rufejda zadobila priznanje i povjerenje cijele zajednice. Zahvaljujući upravo tom umijeću i stečenom statusu, Rufejdina uloga u prvoj islamskoj zajednici, a time i u historiji islama, ali i historiji općenito, bila je od izuzetne važnosti.
Nakon uspostavljanja islamske države u Medini, Rufejda je, uz Poslanikovu, s.a.v.s., podršku, u potpunosti preuzela na sebe dužnost zbrinjavanja bolesnih i povrijeđenih stanovnika novoformirane države. U tu svrhu je odmah pored Poslanikove, s.a.v.s., džamije podigla šator, zapravo, uspostavila bolnicu, gdje je bolesnima pružala potrebnu njegu. Iskazivajući izuzetne liderske i organizacijske sposobnosti, radi što efikasnijeg funkcionisanja te svojevrsne zdravstvene ustanove, pokrenula je prvu školu za medicinske sestre, gdje je određeni broj žena i djevojaka poučavala kliničkim vještinama, osposobljavajući ih da zajedno s njom pružaju medicinsku pomoć.
Pokazujući istančanu zdravstveno-socijalnu svijest, Rufejda nije ograničavala svoje djelovanje samo na zdravstveno zbrinjavanje bolesnika u medinskoj „bolnici“ već je odlazila u zajednicu pokušavajući da riješi socijalne probleme koji su dovodili do određenih oboljenja. Zapravo, ona se stavila na raspolaganje svim članovima zajednice kojima je bila potrebna pomoć, kako bolesnima i povrijeđenima, tako i siromašnima, osobama s posebnim potrebama, i naročito siročadi. Veliki trud je ulagala u brigu oko siročića, pazeći na njih, njegujući ih i poučavajući. Uvijek ljubazna i puna saosjećanja, Rufejda nije bila samo prva lječnica i prva medicinska sestra u historiji islama, već i izuzetna socijalna radnica.
Ipak, vrhunac njenog djelovanja, kada je njen odlučni i hrabri karakter dolazio do naročitog izražaja, ostvario se u vrijeme krvavih bitaka i ratova koji su se često nadvijali nad mladom islamskom državom. Kao ratna medicinska sestra, zbrinjavajući ranjene muslimanske borce, Rufejda je bila izravni sudionik svih važnih bitaka koje su vodili Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi. Njezin šator, “ratna bolnica“, bio je upečatljiv na bojištima Bedra, Uhuda, Hendeka, Hajbera… Sam Poslanik, s.a.v.s., upućivao je ranjenike u „ratnu bolnicu“, gdje se o njima brinula Rufejda s grupom hrabrih medicinskih sestara i bolničarki. Kada je za vrijeme bitke na Hendeku, Sa'ad ibn Muaz bio pogođen strijelom, Poslanik, s.a.v.s., naredio je da ga odnesu u Rufejdin šator, postavljen uz samu borbenu liniju, gdje ga je on obilazio po nekoliko puta na dan. Rufejda je izvadila strijelu iz Sa'adove podlaktice i uspješno stabilizovala njegovo stanje.
Pred polazak muslimanske vojske na Hajber, Rufejda je s grupom medicinskih sestara otišla kod Poslanika, s.a.v.s., tražeći od njega dozvolu da i one pođu zajedno s vojskom: O Allahov Poslaniče, želimo krenuti s tobom u bitku da zbrinjavamo ranjenike i pomognemo muslimanima koliko god možemo! Uz Poslanikov, s.a.v.s., blagoslov, krenule su. Njihovo zalaganje i doprinos u bici koja je uslijedila bili su toliko značajni da je Poslanik, s.a.v.s., Rufejdi dodijelio dio ratnog plijena, jednak dijelovima koje su dobili vojnici koji su direktno učestvovali u borbi. Na ovaj način je Poslanik, s.a.v.s., koji je inače posebno cijenio i poštovao Rufejdu el-Eslemiju, odao javno priznanje njenoj medicinskoj djelatnosti i njenom izuzetnom ukupnom doprinosu.
Iako je prije četrnaest stoljeća organizovala jednu zvaničnu ustanovu za njegu bolesnika, osnovala svojevrsnu školu za poduku medicinskih sestara, te afirmisala sestrinstvo u najtežim, ratnim uvjetima, ime Rufejde el-Eslemije teško da će se naći među podacima zvanične historije. Teško da će je neko spomenuti i svakog 12. maja, Međunarodnog dana medicinskih sestara. To je datum koji je izabran u čast rođenja čuvene engleske medicinske sestre Florence Nightingale, utemeljiteljice savremenog sestrinstva, koja se afirmisala njegom britanskih vojnika ranjenih u Krimskom ratu, te osnovala školu u kojoj je obrazovala medicinske sestre. Baš kao i Rufejda, nekih dvanaest stoljeća prije Florence Nightingale! Protivno ustroju modernog obrazovanja je priznati pozitivan doprinos žene muslimanke ukupnoj ljudskoj historiji, jer muslimanke su potlačene, obespravljene, nazadne i, nadsve, neobrazovane, zar ne?! Međutim, ljudska, a pogotovo historijska nepravičnost, na koncu, nisu važne, jer nimalo ne utiču na istinitost dobra kojem je Rufejda el-Eslemija posvetila svoj život, kao ni na mnogoznačnost njegovih efekata.
Osim šturih crtica prosutih po marginama historije islama, malo toga je ostalo zapisano o ovoj izvanrednoj ličnosti. O Rufejdi ženi, o njenom ličnom životu, o danima i noćima koje je provodila pružajući ruke nevoljnicima po medinskim mahalama, o danima i noćima u kojima je pružala nadu ranjenim ashabima, slomljenim oštricama krvavih bitaka, pružajući, također, danonoćnu nježnost i zaštitu siročadi, možemo samo slutiti, omjeravajući vlastito postojanje s ovim nadahnjujućim, Rufejdinim.
Izvor: Sumejja, br. 37. / www.ebuhanife.net