Bio jedan maleni dječak nagle naravi. Njegov otac mu je dao vrećicu eksera i rekao mu da mora svaki put kada izgubi živce zakucati ekser u ogradu.
Prvi dan dječak je zakucao 37 eksera u ogradu. Kroz nekoliko sljedećih sedmica, kako je učio kontrolirati svoj bijes, broj zakucanih eksera postupno se smanjivao. Spoznao je da je lakše kontrolirati svoje ponašanje nego zakucavati eksere u ogradu.
Konačno je došao dan kada dječak nije ni jednom izgubio živce. Saopštio je to svom ocu, a otac mu je savjetovao da sada za svaki dan u kojem bude uspio obuzdati svoju lošu narav izvuče po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i dječak je konačno mogao saopštiti ocu da nema više eksera. Otac je uzeo sina za ruku i poveo ga do ograde.
Rekao je: „Dobro si to odradio sine, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada kažeš nešto u ljutnji, tvoje riječi ostavljaju ožiljak poput ovog. Raniš li čovjeka, nije bitno koliko ćeš puta reći da ti je žao, jer je rana još uvijek tu. Verbalna povreda jednako je teška kao i ona fizička.“
Pouka: Zaista su prijatelji i voljene osobe veoma rijedak dragulj. Oni te čine sretnim, hrabre te na putu uspjeha. Spremni su da te saslušaju, upute riječi pohvale i uvijek otvaraju svoja srca prema tebi. Zaljevaj svoja prijateljstva ljubaznošću i dobrotom … i ona će rasti. Stoga, malene usnice, pazite šta govorite! I prijatelji će ostati uz vas.
Izvor: http://www.kidsworldfun.com/shortstories.php
Prevod: A. Kadrija