Živio je Semud tradicijom plemena i predaka po kojoj je vodstvo među njima bilo u rukama staraca i istaknutih ljudi. U gradu u kojem je Salih bio vjerovjesnik postojalo je devet skupina koje su pravile smutnju, a nisu bili od dobrih ljudi.[1] Bili su oholi, obožavali su idole i prelazili sve granice u zlu i nasilju. Kada je Semud zaboravio na svoga Gospodara i kada su u tome pretjerali, posla im Allah Saliha za vjerovjesnika.
Salih je poticao iz časne i ugledne porodice koja je bila čuvena po mudrosti i sposobnosti.[2] On ih je pozivao Jednoći Allaha, dž.š., tražio od njih da se prođu obožavanja kipova, da u društvu poštuju pravednost i dobročinstvo i da se ne ohole na Zemlji, da ne pretjeruju, da ne čine nasilje, prijeteći im kaznom.[3]
Oni su ipak činili nasilje, spletkarili i izabrali su najopakijeg nevaljalca da zakolje devu i on to učini. Oni su rekli Salihu: “Ako govoriš istinu, učini nek nam se dogodi ono čime nam prijetiš!” Salih, a.s., reče: “Ostanite u kućama tri dana i uživajte, ovo nisu lažne prijetnje.”[4]
Zatim su stanovnici grada smislili spletku protiv Saliha, zakleli su se: njega i njegovu porodicu noću ćemo ubiti, a onda ćemo njegovom najbližem krvnom srodniku reći: „Mi nismo prisustvovali pogubljenju porodice njegove, mi zaista istinu govorimo.“ Oni su smišljali spletke, a i Allah je imao svoj naum, a da oni to nisu ni opazili.[5] I zateče ih svjetlica a oni je gledahu.[6] I potres i glas ih poduhvati i uništi ih u kućama. Zatim se Salih okrenu od njih i reče: “O narode moj, dostavio sam vam poruku moga Gospodara i savjetovao sam vas, međutim, vi niste voljeli savjetnike.”[7] A Allah izbavi one koji vjeruju i koji su bogobojazni.[8]
Nakon propasti Semuda začu se glasnik Božiji: “Znajte, zaista je Semud zanijekao svoga Gospodara, daleko bio Semud!”[9]
Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera mudrosti, Izbor iz zbirke hadisa, svezak 4, (s arapskog preveo Ertan Basarik), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2012, str. 95-96.