Šefȃat je zauzimanje Bogu ugodnih ljudi, kao što su Božiji poslanici, vjerski učenjaci, šehidi i uopće dobri ljudi, za grješnike. Bog, dž.š., u Kur'anu veli:
Taj dan (tj. na Sudnjem danu) neće koristiti zauzimanje osim onoga kome Bog dopusti i bude zadovoljan da on govori. (Ta-Ha, 109)
Ko je taj koji će se kod Njega zauzimati osim sa Njegovim dopuštenjem. (El-Bekare, 255)
Alejhisselam veli:
„Ja sam prvi koji će se zauzimati na Sudnjem danu i prvi čije će zauzimanje biti primljeno.“
Također Alejhisselam veli:
„Moje će zauzimanje biti za velike grješnike od mojih sljedbenika.“
Još Alejhisselam veli:
„Na Sudnjem danu će se zauzimati Božiji poslanici, zatim učenjaci (ulema), zatim šehidi.“
A gore spomenuto zauzimanje sastoji se od sljedećeg:
- zauzimanje da se što prije presudi među svijetom, jer će strahote i muke Sudnjeg dana svakom dodijati;
- zauzimanje da neki uđu u Džennet bez polaganja računa;
- zauzimanje da se nekima koji su već u Džennetu povisi stepen,
- zauzimanje da neki grješnici izađu iz Džehennema prije nego budu kažnjeni za sve grijehe, ili da im se potpuno oprosti;
- zauzimanje da se nekim koji će vječno ostati u Džehennemu olakša kazna.
Prva vrsta šefȃata pripada jedino Muhammedu, a.s. Mu'tezile niječu četvrtu vrstu šefȃata, jer zastupaju mišljenje da se grješnik neminovno mora kazniti, a da mu se ne može, ako se ne bude pokajao, oprostiti. Ovo se njihovo mišljenje protivi jakim vjerskim argumentima, jer veliki broj vjerodostojnih hadisa govore o ovoj vrsti šefȃata.
Mnoštvo hadisa koji su mutevatir govore o vrelu koje se naziva Alejhisselamovim vrelom (havd), a iz koga će muslimani na Sudnjem danu piti. Neki učenjaci vele, da se pod Kevserom, koji se spominje u Kur'anu, podrazumijeva ovo vrelo (vidi: Suretu-l-Kevser). Veliki grješnici neće biti pripuštani ovom vrelu.
Izvor: Mehmed Handžić, Ilmu-l-kelam, priručnik za II razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2000, str. 73-74.