Šejh Džunejd o sreći i radosti
Šejh Džunejd o sreći i radosti

Šejh Džunejd o sreći i radosti


Neko jednom zapita Džunejda:

„O Allahov robe, koji si slobodu našao u robovanju,

reci mi kako do sreće doći, kako smiriti dušu?

Reci mi kako da bolno ljudsko srce

Dosegne jednom beskrajno nebesko sunce?“

Džunejd odgovori: „Onaj koji srce nađe

mora ga ukrcati u nebeske lađe.

Nek’ njegova lađa kroz tamnu noć plovi,

sa svom snagom svojom nek’ istinu lovi.

Mi smo samo čestica i svjetlost nam treba,

sunca besmrtnoga i beskrajnoga neba.

Sve dok vjerujemo da smo puka čestica,

izbrisana patnja neće biti sa našega lica.

No ako ta čestica zaroni u sunce,

svjetlost sunca obasjat će njeno tamno lice.

Sve do tada svaki mrav će biti samo mrav

ma bio on griješan ili bio prav.

Mrav luta k'o pijan dok ne nađe sunce,

dok ga ašk ne ponese u najviše vrhunce.

Tad od mrava neće ništa više ostati,

tračak svjetlosti će svjetlost nebesa postati.“

 

Izvor: Feriduddin Muhammed Attar, Govor ptica, prijevod: Ahmed Ananda, KC ambasade I.R. Iran u BiH, Sarajevo, 2003, str. 176-177.