Svima je poznato da postoje ptice selice. Međutim, malo je onih koji znaju da se sele i mnoge vrste leptira, pa i neke vrste moljaca.
Najbolji primjer za to je čičkov leptir – vanese. Svakog proljeća on prevaljuje dug put od Meksika do Kalifornije. Pripadnici iste vrste leptira koji žive u Evropi prelijeću svakog proljeća Sredozemno more, putujući iz Sjeverne Afrike u Evropu. Kad im dođe vrijeme za seobu, stotine tisuća i milijuni leptira putuju u rojevima preko mora i naprosto zaklone nebo.
Najpoznatiji predstavnik leptira selica svakako je jedna vrsta leptira monarha.
Mlade ženke svakog proljeća snesu jaja, obično na mlječnim stabljikama biljaka, mladicama. Gusjenice koje se izlegu hrane se lišćem tih biljaka. Ćim se razviju odrasli leptiri, odlijeću prema sjevernijim krajevima. Tamo se oplođuju i snesu jaja na stabljikama mlječnih biljaka, koje se upravo počinju razvijati čim grane pravo proljeće.
Postoji jedna rijetka zanimljivost kad je u pitanju seoba ovih leptira. Za samo nekoliko mjeseci izrodi se više naraštaja leptira monarha; oni stalno lete sve sjevernije u potrazi za mlječnim biljem, tako da u kasno ljeto stignu i do najsjevernijih područja evropskog i američkog kontinenta.
Leptiri koji su pristigli u najsjevernije krajeve tih dvaju kontinenata nisu oni isti koji su započeli seobu daleko na jugu, već njihovi potomci!
Približavanjem jeseni i hladnijih dana, svi preživjeli leptiri monarsi se vraćaju u toplije krajeve u golemim rojevima. Ti rojevi monarha prekriju poveći dio neba; prema nekim podacima, zahvaćaju u širinu i preko trideset kilometara!
Takve mase leptira sele se svake godine i redovito prelijeću potpuno iste pute.
Izvor: 1000 ZAŠTO 1000 ZATO, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1989, str. 105.