Spustile se sjenice
na božurov žbun
da izvezu maramice
ptićima za kljun.
Kao prelje,
kao tkalje,
kao vezilje,
kao švalje,
žice zlatne svu noć prele,
đerđefiće razapele.
Žutim kljunom čarale,
maramice šarale.
Vezle ptice maramicu
ptićima za kihavicu.
Kad se koji prehladi,
neka rubac izvadi.
Nek’ sleti na žbun
i obriše kljun.
Nasiha Kapidžić-Hadžić