U jednom dalekom carstvu, na carskom dvoru, nalazio se poznati mudrac. Car je mudraca često pozivao i tražio njegove savjete. Poslije nekog vremena car je mudraca i zvanično predložio za svog savjetnika. Dobro ga je plaćao, a mudrac se trudio da mu daje korisne savjete.
Jednog dana mudrac je šetao ulicom kad ga zaustavi neka starica i zamoli da joj odgovori na jedno pitanje. Mudrac malo razmisli pa joj bez stida reče: „Majko, ja ti na ovo pitanje ne znam odgovoriti.“
Starica se naljuti pa reče: „Car te plaća da rješavaš sva važna pitanja vezana za poslove države, a ti nisi sposoban da odgovoriš na pitanje jedne starice. Zašto te onda samo toliko plaćaju?“
„Majko“, reče mudrac, „car me plaća za moje znanje, ali da me plaća za moje neznanje, svo bogatstvo koje ima ne bi bilo dovoljno.“
Izvor: H. Ništović, I. Ništović, M. Valjevac, Vjeronauka, udžbenik za četvrti razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2008, str. 85.