Prema Danteu, Styx nije samo rijeka, nego prostrana, smrtonosna močvara koja ispunjava čitav peti krug pakla. Jezero Natron u sjevernoj Tanzaniji moglo bi poslužiti kao dobar primjer ilustracije Danteove vizije pakla.
Jezero Natron, na poluosušenom dnu Velikog tektonskog rova, ili Istočnoafričkog rifta u sjevernoj Tanzaniji, jedno je od nekoliko istočnoafričkih sodnih jezera. Nekada prostrano i slatkovodno, jezero je tokom proteklih vijekova lagano isparavalo; danas mu je dubina manja od tri metra.
Osim ako niste Alcolapia alcalica – vrsta ekstremofilne ribe sposobne da se prilagodi ekstremnim uvjetima, tad ovo jezero nije baš najpogodnije mjesto za život. Temperatura vode u jezeru može dosegnuti 60°C , a njena pH vrijednost je između 9 i 10,5.
Ipak, život buja u toj alkalnoj sredini. Na naboranim blatnim obalama jata malih plamenaca hrane se plavozelenim algama (cijanobakterijama), dok se veći hrane larvama glavonožaca kojima obiluju plićaci.
Jezero je dobilo naziv prema natronu, prirodnom spoju koji se uglavnom sastoji se od natrijeva karbonata i natrijevog bikarbonata. Ovaj spoj potiče iz vulkanskog pepela nakupljenog u Dolini velike rasjekline (The Great Rift valley). Životinje uronjene u ovu vodu umiru i okoštaju se.
Nick Brandt, fotograf kojeg je posao odveo u istočnu Afriku, nakon snimanja prošetao je obalom i primijetio na njoj savršeno očuvane primjerke ptica i šišmiša. „Morao sam ih fotografirati“, rekao je. „Niko ne zna kako su uginule, no čini se kako ih je ekstremno reflektirajuće svojstvo ovog jezera zbunilo, pa kao što se ptice zalete u prozorska okna, oni su se obrušili u jezero.“
Kada se na jezeru oforme otočići soli, plamenci iskoriste priliku da na njima sviju gnijezdo, što je prilično riskantno, na šta ukazuju primjerci okoštalih ptica. Svake godine stotine hiljada plamenaca, privučenih velikim količinama malih beskičmenjaka i algi, dolaze se pariti u taj naizgled pusti okoliš. Patuljasti plemenac se hrani algom spirulinom koja raste samo u alkalnim jezerima. Iako je plavozelene boje, spirulina sadrži fotosintetski pigment koji ptici daje specifičnu ružičastu boju.
Britanski fotograf je odlučio da okamenjene ptice, koje su talasi izbacili na obalu, vrati u prirodan položaj i ambijent kako bi im podario novi, umjetnički život. Fotografije se nalaze u njegovoj novoj kolekciji fotografija istočnoafričkih životinja, pod nazivom Preko opustošene zemlje.
Izvor:
Prevela i priredila: A. Kadrija