U šumi je raslo jedno ponosito drvo. Bilo je visoko i snažno. Odmah do njega rasla je i jedna malena biljka.
Drvo je reklo: „Tako sam divan i snažan! Nitko ne može protiv mene.“
Čuvši to, biljka se obratila drvetu riječima:
„Dragi prijatelju, previše ponosa je štetno. I onaj snažan jednog dana padne.“
Drvo je ignorisalo riječi malene biljke. Nastavilo je hvalisati se.
Zapuhao je snažan vjetar. Drvo je čvrsto stajalo. Čak i kad je kiša padala, drvo je gordo stajalo raširivši svoje listove.
U isto vrijeme, malena biljka bi se povila nisko prema zemlji. Zbog toga je drvo ismijavalo biljku.
Jednog dana šumu je zadesila strahovita oluja. Biljka se nisko povila, a drvo, kao i obično, nije htjelo da se povije.
Oluja je jačala. Drvo više nije moglo da izdrži. Izdala ga je snaga. Palo je. I to je bio njegov kraj.
Kada se sve smirilo, biljka se uspravila. Pogledala je okolo. Ugledala je gordo drvo na zemlji.
Izvor: http://www.kidsworldfun.com/shortstories.php
Prevod: A. Kadrija