Zalaganje za pozivanje ka istini i dobru te borba protiv pokvarenosti i ružnoće, samo po sebi predstavlja jedan od najboljih puteva očuvanja imana čestitih ljudi.
To povećava njihovu postojanost u borbi protiv ružnih pojava i predstavlja izvor njihovog spasa, kao što kaže Uzvišeni Bog: puteva očuvanja imana čestitih ljudi.
To povećava njihovu postojanost u borbi protiv ružnih pojava i predstavlja izvor njihovog spasa, kao što kaže Uzvišeni Bog:
Oni će šta žele postići. A ukoliko muslimani napuste ovu obavezu, malo-pomalo će razvrat i pokvarenost obuzeti cijelo društvo te će povući i vjernike u propast i sunovrat i oni će biti zajedno sa nevaljalim ljudima.
Dvije napomene
1. Povodljivost ljudi
Kao što čovjek uči iz znanja i nauke drugih, on također potpada i pod uticaj djela i poslova drugih ljudi.
Kao što dobra djela članova društva predstavljaju dobar uzor za ljude i usmjeravaju ih ka dobru, loše ideje i djela pojedinih ljudi također predstavljaju loš uzor za buduće naraštaje i vuku ih u grijeh i pogreške.
U Kur’anu je o mnogobošcima i osobama uprljanim grijesima i greškama rečeno:
A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, I Poslaniku!”, oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.”
S obzirom da ponašanje prestupnika ima najveći uticaj na zastranjivanje pojedinaca u društvu, oni koji žele dobro i koji nastoje popraviti društvo ulažu najveći trud na planu poticanja na dobro i odvraćanja od zla.
2. Ljudska sloboda izbora
Mada u društvenom životu čovjek potpada pod uticaj drugih ljudi, a njegova sudbina je povezana sa sudbinom društva, on ipak posjeduje i nezavisnost u pogledu mišljenja i stavova, tako da svoju sudbinu može odvojiti od sudbine drugih, pa čak za sobom povesti i veliku skupinu ljudi i promijeniti sudbinu naroda.
Upravo zbog toga, mnoštvo grijeha i grešaka u društvu ne treba čovjeka odvući u propast, a stranputica drugih ga ne treba udaljiti od Pravog puta.
Naprotiv, čovjek ima moć da se suzdrži od zastranjivanja i upravo zato je svako odgovoran za svoja djela, kao što kaže Uzvišeni Bog: O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.
Treba znati da ovaj časni ajet nije u suprotnosti sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, već pojašnjava da u prilikama kada naređivanje dobra i odvraćanje od zla nemaju uticaja čovjek mora sačuvati bar svoje vjerovanje a spasiti se nevjerovanja i grijeha.
S tim u vezi prenosi se da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao: “Naređujte dobro i odvraćajte od zla, ali kada vidite da ljudi daju prednost Ovom svijetu, da su njima ovladali škrtost i strast i da je svako ushićen svojim mišljenjem, posvetite se sebi i klonite se svjetine!”
Dakle, naređivanje dobra i odvraćanje od zla je jedan od najvažnijih islamskih temelja i svi muslimani se trebaju zalagati na ovom polju, osim ako nema nade da će ove djelatnosti uroditi plodom i ako ne postoje potrebni uvjeti.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012