Spomen na Muhammeda Džafera Es-Sadika, mir neka je na nj

---

Ebu Muhammed Džafer Sadik[1], vladar Mustafinog naroda, dokaz poslaničkog dokaza, istiniljubivi učenjak, istinski znalac, plod srca evlija, džigerica Božijih poslanika, potomak Alija, nasljednik Poslanikov, zaljubljenik koji je spoznao, Allah bio njime zadovoljan.

Kazali smo da bi nam trebala posebna knjiga ako bismo htjeli spomenuti Božije poslanike, ashabe i Ehli-bejt[2]. Ova knjiga tiče se duhovnih stanja šejhova koji su sljedili poslije njih. No, iz počasti, počet ćemo sa hazreti Sadikom, Bog njime bio zadovoljan koji je također, živio poslije njih. Pošto je od članova Ehli-bejta on kazao ponajviše o tarikatu i pošto se od  njega prenosi najviše predaja, kazat ćemo nekoliko riječi o njemu, a svi su članovi Ehli-bejta jednaki. Zar ne vidiš da narod koji slijedi njegov mezheb slijedi mezheb dvanaest Imama, što znači da je jedan dvanaest, a dvanaest su jedan.

Ako bih govorio samo o njegovim vrlinama, moj ih jezik ne bi mogao valjano izraziti. U svim znanostima, po svojoj duhovnoj upućenosti i ibadetu, on bijaše savršen. On je uzor svim šejhovima i svi se pouzdaju u njega. On je apsolutni predvodnik, šejh svima koj vjeruju u Boga i Imam svim Muhammedovim sljedbenicima. On je predvodnik svih obuzetih Bogom i prvak svim zaljubljenicima. Bijaše izvrstan u obrazlaganju Tajni i istina, a i bez premca u tajnama tefsira. Hazreti Bakir, Allah njime bio zadovoljan, prenosi mnogo njegovih kazivanja. Čudim se onima koji o njemu govore besmislice. Pripadnici ehli-sunneta uistinu slijede Ehli-bejt. Ja znam da onaj ko vjeruje u Muhammeda, blagoslov i mir Božiji neka je na nj, a ne vjeruje u njegove potomke i drugove, ne vjeruje niti u Muhammeda, blagoslov i mir neka je na nj. Veliki Imam Šafi[3], Allah mu se smilovao, krajnje je volio Ehli-bejt, dotle da bijaše optužen za krivovjerje i zatočen:

Ako je ljubav spram obitelji Muhammedove krivovjerje,

Neka ljudi i džinni posvjedoče da ja sam krivovjerac.

Prenosi se da je Davud Taji jednom došao kod hazreti Sadika i rekao: „O sine Božijeg Poslanika, daj mi neki savjet jer srce mi je potamnjelo!“ Sadik mu reče: „O Ebu Sulejmane, ti si isposnik svog vremena, pa šta će ti savjet?“ Davud Taji onda kaza: „O sine Poslanikov, ti si najvrliji među stvorenjima i tvoj je savjet svakom potreban.“ Hazreti Sadik će na to: „O Ebu Sulejmane, plašim se da mi na Danu sudnjem moj djed ne kaže: „Zašto nisi ispoštovao pravo mog sljedbeništva? Slijediti mene nije nešto što se tiče loze i porijekla. Za takvo što treba biti dostojan pred Istinom.“ Davud na to zaplaka i reče: „O Bože moj, on koji potječe od sjemena poslaničkog, on kome je djed Resul, a majka Betul, ovako je zabrinut za svoja djela! A ko je Davud pa da se ne brine zbog dijela svojih?!“

Prenosi se da je hazreti Sadik jednom sjedio sa svojim prijateljima, pa im kazao: „Hajdemo obećati i zakleti se jedan drugom da će se onaj od nas koji se na Danu sudnjem pokaže ispravnim, zauzeti za ostale.“ Prisutni rekoše: „O sine Božijeg Poslanika, šta će tebi naš zagovor? Ta djed je tvoj zagovornik svim stvorenjima.“ Hazreti Sadik na to kaza: „ Zbog svojih djela bit će me na Danu sudnjem stid pojaviti se pred svojim djedom.“

Prenosi se da su hazreti Sadika vidjeli obučenog u skupocjenu odjeću, pa mu rekoše: „O sine Božijeg Poslanika, zar takvi ukrasi priliče Ehli-bejtu?“ On onda uze ruku onog koji ga je to upitao, pa je zavuče pod svoju košulju. Ispod ove odjeće hazreti Sadik nosio je odjeću od grubog sukna koja je žuljala njegovo tijelo. Tad kaza: „Ovo je za stvorenja, a ovo za Stvoritelja!“

Prenosi se da je Džafer Sadik jednom upitao Ebu Hanifu: „Ko je pametan čovjek?“, pa Ebu Hanifa odgovori: „Pametan je onaj ko razlikuje dobro od zla.“ „I moj magarac razlikuje dobro od zla, zna ko ga tuče, a ko pred njega baci travu“, reče Džafer Sadik. „Ko je onda, pametan?“, upita Ebu Hanifa, a Džafer Sadik odgovori: „Pametan je onaj ko razlikuje između dva dobra i dva zla, pa između dva dobra bira veće, a između dva zla ono manje.“

Hazreti Džafer Sadik rekao je i ovo: „Svaka nevolja koja počinje strahom, a završava traženjem oprosta od Boga, približava Svevišnjem. Svaka pokornost koja počinje sigurnošću, a završava samoljubljem, udaljava roba od Boga. Pokornost Bogu praćena samoljubljem jeste neposlušnost, a neposlušnost praćena iskanjem oprosta jeste pokornost.“

Hazreti Džafer Sadik rekao je: „Svako ko se zarad sebe bori protiv sebe doseći će čast. Svako ko se zarad Boga bori protiv sebe doseći će Boga.“ Rekao je i: „Pretvarnost pred Bogom u robu je skrivenija od mrava na crnoj stijeni u tamnoj noći.“ Također, je rekao: „Ljubav je božansko ludilo, niti je pokuđena niti pohvalna.“ Još je rekao: „Sreća je po čovjeka ako je njegov neprijatelj pametan.“

Hazreti Džafer Sadik rekao je: „Klonite se druženja s petericom: s lažljivcem, jer nikad nisi siguran da ne laže; s budalom, jer će ti nanijeti štetu i ne htijući; sa škrticom, jer će te prvom prilikom ostaviti; s čovjekom tvrda srca, jer će te iznevjeriti kad ti bude najpotrebniji; s licemjerom, jer će te prodati za jedan zalogaj.“

Hazreti Džafer Sadik tekođer je rekao: „I na ovom svijetu postoje Džennet i Džehennem. Džennet je kad svoj posao prepustiš Bogu, a Džehennem je kad Božiji posao hoćeš da preuzmeš na sebe.“

Prenosi se da je hazreti Džafer Sadik rekao: „Na gubitku je onaj kod koga nema tajni.“

I mnogo je još njegovih kazivanja. Ovdje kazasmo tek nekoliko riječi i time završismo.[4]

 

 

IZVOR: Feriduddin Muhammed Attar, Spomenica dobrih (Tadhkirat al-Awliya), AL-HODA, International Publishers& Distributers, Sarajevo, 2004.