Svake noći zatvaramo oči i odlazimo u „svijet sna“. Kad se probudimo, čini nam se da smo se vratili s puta, osim što ne znamo što se s nama stvarno događalo.
Često samo znademo da smo sanjali, ili da nam je bilo hladno ili toplo. Ali što smo još radili, što se događalo s našim tijelom dok smo spavali – to ne znamo.
Naravno, naši su se mišići opustili. Kad bi nam netko, dok spavamo, polako podigao ruku,
ona bi opet mlitavo pala na jastuk. Spavamo u vodoravnom položaju zato da omogućimo opuštanje mišića. Međutim, skupina mišića oko očiju i očnih kapaka ne opušta se tijekom sna. Ti su mišići zategnuti da bi nam oči bile zatvorene.
Za vrijeme noćnog sna naše tijelo napravi mnogo pokreta. Pokrećemo samo neke dijelove tijela, ili se okrećemo lijevo-desno da bismo promijenili položaj. Neki ljudi se više prevrću u snu, neki manje, a to često ovisi i o tomu koliko smo umorni, kolika je temperatura u sobi, što smo jeli prije odlaska na počinak itd. Čovjek se obično pokrene oko 20 do 40 puta tijekom noći, ali ti pokreti traju samo oko 30 sekundi svakog sata ili ukupno nekoliko minuta tijekom čitave noći.
Kad smo budni, svatko se od nas različito ponaša prema vanjskim zbivanjima, ali kad spavamo, svi mi gotovo na isti način odgovaramo na poruke što ih primaju naša osjetila. Buka, svjetlost, toplina, mirisi, izazivaju praktično gotovo iste odgovore u svih usnulih osoba.
Što se događa u samom našem tijelu dok spavamo? Krv, naravno, nastavlja strujati, ali srce sporije kuca. I disanje nam je usporeno i razlikuje se po dubini od disanja kad smo budni. Probava se obavlja svojom uobičajenom brzinom. Jetra i bubrezi nastavljaju rad, ali nešto sporije. Temperatura našeg tijela se smanjuje za čitav stupanj. Znojenje se uglavnom može pojačati, ali je manje na dlanovima ruku i na tabanima stopala nego kad smo budni.
Tijekom noći naš se san može mijenjati i prelaziti iz laganog u dubok i obrnuto i to mnogo puta.
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 61-62.