Islamske predaje ne gledaju na sve snove na isti način, već ih dijele na tri vrste:
a) Prvi dio predstavljaju snovi koji se sastoje od običnih misli ili nutarnjih čovjekovih tajni, koje se povremeno pojavljuju u istom obliku i u snovima, a ponekad se, zbog promjene obličja, javljaju i u drugačijem vidu. Ova vrsta snova za psihoanalizu i po mišljenju psihologije ima izuzetnu naučnu vrijednost. Kroz ovakve snove može se prodrijeti u skrivenu nutrinu čovjeka, čime se mogu otkriti korijeni duševnih poremećaja i bolesti.
b) Drugu vrstu snova čine razbacane lutajuće misli, koje povremeno u budnom stanju, a naročito u vrijeme tegobe i bolesti, osjećaju njima pogođene osobe. Ovi snovi nemaju naučnu i psihološku vrijednost, a u nekim predajama su označeni kao šejtanske misli u čovjeku.
c) U treću vrstu spadaju nadahnjujući snovi. Posredstvom njih otkrivaju se i postaju jasne neke zbilje koje prije nisu bile jasne.
Božiji poslanik, s.a.v.a., je kazao:
اَلرُّؤْیا ثَلثَةٌ بُشْری مِنَ الله وَ تَحْزینٌ مِنَ الشِّیطانِ وَ الَّذی یُحَدِّثُ بِهِ الْإِنْسانُ نَفْسَهُ فَیَراهُ فی مَنامِه.
“Tri su vrste snova: radosne vijesti od Allaha, šejtanska prikazivanja, i ono što čovjeku njegova duša kazuje, pa on to vidi kao san.”
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 242.