Potreba za autoritativnom ljubavi snažno se pojavljuje kad vaše dijete ima godinu i pol ili dvije. Pojava „zločestoće“ dovodi u nepriliku roditelje koji uvijek žele da sve bude sretno i nježno. Vaše se dijete od prekrasnog (iako možda zahtjevnog) smotuljka pretvara u pokretni tenk na nogama.
Riječ je o prekidaču u vašoj glavi kojeg morate stisnuti. Roditeljima tek prohodale djece, autoritativna ljubav uključuje spoznaju da nakon što su osamnaest mjeseci nastojali usrećiti svoje dijete, iznenada upadaju upravo u suprotnu situaciju. Sad ih, ukoliko doista želite obaviti roditeljski posao, morate učiniti prilično nesretnima – ispočetka i desetak puta dnevno, ali nadamo se, samo na nekoliko minuta.
Oni će vam obično u tome „pomoći“ tako što će učiniti nešto na što se čovjek doista ne može „ne obazirati“, naprimjer, isprazniti vam hladnjak ili se popeti na lonac sa cvijećem.
Stav koji vam je potreban izvana je nepopustljiv, iznutra opušten. Nemojte im dopustiti da pomisle da su slatki kad su prkosni ili obijesni. Trebat će vam tjedni da tu pogrešku ispravite. Snizite glas, izgledajte ozbiljno, ali istodobno osjećajte zadovoljstvo što djeca mnogo uče iz ovakvog disciplinskog sukoba.
Dok nježna ljubav otvara dječije srce, autoritativna ljubav im daje više samopouzdanja, tako da dok odrastaju, budu snažni i jasni u svijetu.
Izvor: Steve i Shaaron Biddulph, Nove tajne sretne djece, II izdanje, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008, str. 55.