U jednom selu ulogorili se kraljevski vojnici. Jedan od njih, veliki hvalisavac i svađalica, pripao u kuću mirnom i tihom seljaku. Seljak se, vidjevši kakav mu je stanar dodijeljen, napravio kao da ne primjećuje njegovo drsko ponašanje.
Kad su svi domaći sjeli za sto, vojnik je izvukao sablju iz korica i stavio je na sto pored svog tanjira. Domaćin se bez riječi podigao od stola i izašao iz kuće. Poslije nekoliko minuta vratio se sa vilama za skupljanje đubriva i stavio ih uporedo sa vojnikovom sabljom, pored njegovog tanjira. I sjeo je za sto.
– Ej, druškane, šta to znači? upita vojnik seljaka.
– Vrlo prosto – odgovorio je domaćin. – Tako kod nas u selu jedu: ko ima veći nož, tome je i viljuška velika.
Vojnik je ćutke stavio sablju u korice i od tada se nikada nije pravio važan.
Izvor: Priče o ljudima i životinjama, izbor za niže razrede osnovne škole, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972, str. 64.