Vjerovanje u Boga, pročišćenje duše od nečistoća i zaprljanja, kao i vođenje računa o čuvanju moralnih i ljudskih osobina jeste temeljni uvjet ljudske sreće i jedan je od najvažnijih islamskih programa, o kojem govori stotine ajeta i hadisa.
U suri ‘Asr Uzvišeni se kune da će svi ljudi iz bilo kojeg naroda i u bilo kojem vremenu pretrpjeti šteti, biti nesretni i na gubitku, osim ako ne budu imali nekoliko vrlina, od kojih je prva vjera:
Tako mi vremena, čovjek je, doista, na gubitku – osim onih koji vjeruju…[1]
U suri Šems rečeno je:
Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i Mjeseca kad ga prati, i dana kad ga očituje, i noći kada ga zakrije, i neba i Onoga Koji ga sazda, i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini, i duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade šta zlo joj je a šta dobro je, uspjet će onaj ko je očisti...[2]
Tako mi svih ovih svetih ajeta, prava sreća i spas pripadaju samo onome ko dušu svoju očisti od nečistoća. Nesretan je i gubitnik onaj koji dušu onečisti i zaprlja.
Hazreti Ali, mir neka je na njega, je rekao:
Naslov vjernikove knjige djela je ljepota njegovog morala.[3]
Svi ovi ajeti koje Kur'an donosi o Zemlji i Nebesima, o drveću i životinjama, o zametku i fetusu, kao i o različitim aspektima svijeta, tu su zarad skretanja čovjekove pažnje prema Uzvišenom Bogu.
Ajeti koji govore o pohvalnim osobinama i o moralnim vrlinama, kao i ajeti koji govore o lošim moralnim osobinama i niskostima – svi su objavljeni radi poziva čovjeku da se vrati duhovnim vrlinama i odagna nepoćudne osobine od sebe.
Časni Poslanik o svojoj nebeskoj misiji kaže:
Poslan sam da usavršim ahlak (moral).[4]
Svaki musliman dobro zna da islam obraća potpunu pažnju na čovjekove duhovne aspekte te vjerska i moralna savršenstva, ali je svakom muslimanu posve jasno i načelo da čovjekova duhovna dimenzija, sama po sebi, ne osigurava cjelovitu ljudsku sreću. Islam nije ograničio ni potisnuo svoje sljedbenike samo u okvir duhovnosti, već je zajedno sa pozivom na duhovnost i usavršavanje duhovnih dimenzija obratio pažnju i na materijalne aspekte čovjeka i na njegove prirodne užitke.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 33-35.