U islamskom sistemu vlasti, iako se krivični i kazneni zakoni izvršavaju odlučno, ulaže se velika pažnja prilikom dokazivanja prestupa.
Niko ne može olahko osramotiti muslimana ili mu srozati ugled izvršavanjem kazne nad njim.
Ukoliko neko na temelju pretpostavki, mišljenja i bez dovoljnih dokaza nekoga potvori, on sam će biti kažnjen.
O tome Uzvišeni Bog kaže:
“One koji okrive udate žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.”
Strogost pri dokazivanju prestupa onemogućava širenje glasina u društvu i čuva dostojanstvo i ugled muslimana, dok međusobno raspredanje i pričanje ljudima o kriminalu i upoznavanje ljudi sa činjenjem prestupa u društvu malo-pomalo umanjuje ružnoću grijeha u njihovim očima te predstavlja činilac širenja ružnih djela među ljudima.
Navedeno, također, potkopava opći moral društva i za posljedicu ima vidljive I nevidljive nepovoljne uticaje.
Upravo zbog toga je Bog odredio žestoke kazne za takvo šta, a u Kur’anu o tome možemo pročitati sljedeće:
“One koji vole da se među vjernicima širi razvrat čeka teška kazna i na Ovom i na Onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012