U vrijeme abasijskog perioda, jedan učenjak u Bagdadu, tadašnjoj prijestolnici islamskog hilafeta, bio je poznat po svom velikom znanju. Jednog dana veliki učenjak je sreo svog poznanika koji mu je rekao:
– Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?
– Sačekaj trenutak – rekao mu je učenjak. – Prije nego što mi išta kažeš, hoću da uradiš mali test. Zove se test tri sita.
– Test tri sita?
– Tako je – nastavio je učenjak – prije nego što mi počneš pričati o mom prijatelju, dobro bi bilo da razmisliš o tome šta ćeš mi reći i da propustiš svoje riječi kroz posebna sita. Zato ga i zovem test tri sita. Prvo sito je sito istine. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?
– Ne – rekao je čovjek – ustvari, samo sam čuo, i…
– U redu – rekao je učenjak. Ti ne znaš je li to istina ili ne. Hajde da pređemo na drugo sito, sito dobrote. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom prijatelju?
– Ne, upravo suprotno…
– Znači tako – nastavio je učenjak – hoćeš da mi ispričaš nešto loše o njemu, a nisi siguran je li istinito. Još uvijek možeš proći test, zato što je preostalo još jedno sito, a to je sito korisnosti. Je li to što hoćeš da mi kažeš o mom prijatelju korisno za mene?
– Ne, nije baš…
– Dobro – zaključio je učenjak – ukoliko mi želiš ispričati nešto, a ne znaš je li istinito, niti dobro, niti korisno, šta ćeš mi onda ikako pričati?!
Izvor: Elif, časopis za djecu, god. I, broj 3, Udruženje vjeroučitelja, Sarajevo, maj 2011, str. 9.