Bio jedan momak pa se oženio, ali odmah morao da ode u pečalbu. Otišao daleko od kuće da služi kod jednog gazde i služio ga dvadeset godina. Kad je prošlo dvadeset godina, zatraži on svoju plaću, a gazda ga upita:
– Hoćeš li tri dukata s halalom, ili ćeš tri kese dukata s haramom?
Čovjek se mislio, mislio, pa najposlije reče:
– Daj mi tri dukata s halalom.
Gazda mu dadne.
Pođe čovjek pa ga na putu noć zatekne i on u jednu kuću kraj puta da zanoći. Uđe, nazove selam, a domaćin otpovrne da je kod njega noćenje dukat. Kud će, šta će, čovjek dadne dukat. A tu, u toj kući, kraj ognjišta čučao jedan starac.
– E, vidiš li onog starca? – upita domaćin. – I njegova ti je jedna riječ dukat!
– Jedna – pa dukat, čudio se čovjek tome, pa najposlije nije mogao da odoli, priđe onom starcu, dadne mu dukat, a starac uzme dukat, pa ovako reče:
– Ne idi, sinko, tamo kud ne možeš!
Začudi se čovjek da ta vrijedi dukat, pa trgne još i onaj posljednji što mu je ostao i dadne ga starcu, a starac opet uzme dukat, pa ovako reče:
– Kad šta naumiš da učiniš, neka prenoći!
Kad sutra dan svanuo, krene čovjek dalje, bez pare i naiđe na jednu rijeku. Taman da zagazi, kad se sjeti šta mu je starac rekao: „Ne idi, sinko, tamo kud ne možeš.“ A utom naiđe nekakav gizdelin-gazija na vrancu.
– Šta ti tu radiš? upita. A čovjek mu reče:
– Evo tražim gaz da rijeku pređem.
– Ih, kakav gaz – podsmjehnu se gazija – vidi mene!
Pa ni pet-šest, natjera konja u vodu. A samo što zašli matica ih ponese, vir zanese i dok si trepnuo, gazija potonu, a konj nekako ispliva. A na konju imaš šta vidjeti, pune bisage zlata i dukata. Čovjek lijepo zajaše konja, pa kući.
Ali ne htjedne odmah u kuću, nego stane pod prozor kad ima šta i vidjeti, njegova žena nekakva momka miluje po glavi. On za kuburu iza pasa da ih oboje pogubi, ali se sjeti šta mu je onaj starac rekao: „Kad šta naumiš da učiniš, neka prenoći.“
Pa trgne komšiji, kaže mu koji je i šta je vidio, a komšija mu rekne da je onaj momak što ga njegova žena po glavi miluje njegov rođeni sin.
Te ti sutradan tu bude veliko slavlje i veselje, a taj čovjek i ta žena i taj njihov sin dobro su i sretno živjeli i što jest-jest, često su pominjali ona tri dukata s halalom.
Izvor: Nedžad Ibrišimović, Bio jednom jedan