Mevlana Dželaluddin Rumi
Gazel 113
Umrite, umrite, u ašku ovom umrite,
U ovom ašku kad umrete svi duša bit ćete.
Umrite, umrite, smrti se ove ne bojte,
Sa ove Zemlje se vinite, nebesa dosegnite.
Umrite, umrite i nefs ovaj presjecite,
Jer nefs ovaj okov je, a vi okovani ste.
Jedan čekić uzmite da okove slomite,
Kada okove slomite, šah i emir bit ćete.
Umrite, umrite, pred Šahom divnim umrite,
Kada pred Šahom umrete svi šahovi bit ćete.
Umrite, umrite da se sa ovog oblaka vinete,
Kada se na njega vinete sjajni mjesec bit ćete.
Šutite, šutite, jer šutnja dah smrti je,
Ali i život ona je, kada sa šutnjom vapite.
Gazel 341
Odbaci obmane ašiku, zaljubljen budi, zaljubljen budi,
U srcu vatru zapali, leptir budi, leptir budi.
Učini sebe strancem i kuću razori,
Pa dođi, u kući ašika budi, u kući ašika budi.
Pođi, od zlobe grudi očisti svoje,
Piće ljubavi u peharu budi, u peharu budi.
Sav duša postani, dostojan Dženana budi,
Ako opijenim hrliš, opijen budi, opijen budi.
One minđuše ma'ašuka, ljepota licu što su,
Budi to uho i lice, biser budi, biser budi.
Kad u visine prhne duša od naše čarobne priče,
Utopi se pa kao zaljubljenici priča budi, priča budi.
Ti kao „noć kabura“[1], idi da „noć kadr“ postaneš,
Kao „kadr“ stjecište dušama budi, stjecište dušama budi.
Misli ti neznanim predjelima lutaju i odvlače te tamo,
Ostavi misli, poput sudbine[2] svemu, prethodnik budi, prethodnik budi.
Katanac za naša srca naše su želje i strasti,
Ključ budi, ključ katanca budi, ključ katanca budi.
Nur Mustafin pomilova drvo „hanane“,
Niži od drveta zar si, „hanane“ budi, „hanane“ budi.
Sulejman ti govori: „Poslušaj govor ptica“,
Ti zamka si za ptice, idi, gnijezdo budi, gnijezdo budi.
Ako lice „Ma'ašuk“ pokaže, ogledalo mu budi,
A kada zolufe rasplete, češalj budi, češalj budi.
Ljubavlju svojom zahvaljuješ na darovima i imetku,
Pusti imetak, sebe daj – zahvalan budi, zahvalan budi.
Jedno vrijeme si priroda bio, jedno vrijeme hajvan si bio,
Sad kada duša si postao, k'o duša budi, k'o duša budi.
Hej govorom obdareni, do kada ćeš ići od krova do vrata,
Govor svoj ostavi, bez jezika budi, bez jezika budi.
Gazel 283
Od tuge za tobom, stanište bola srce je moje,
U traganju za tobom, svuda luta srce moje.
U traganju za Zuhrom lica mjesečevog
U nebeski svod gleda srce moje.
Prostirka tuge Njegove postadoh, i na koncu, sudbine radi
Iznad neba čistog vinu se srce moje.
Ah, danas sa srcem šta desi mi se,
S kim li je noćas šaputalo srce moje?
U potrazi za dževherom aška
Talasa se talasa, poput mora, srce moje.
Dan dođe i potrga čador noći,
Za sretnim trenucima noći sad traga srce moje.
Od tvoga srca do moga bezbroj tajni se krije.
Ah, koji put od tvoga srca vodi u srce moje?
Ako ne smiluješ se na srce moje,
Vaj srce moje, vaj srce moje, vaj srce moje!
Hej Tebrizu! Zbog čežnje za Šemsudinom
Kako prema Sureji[3] da vine se srce moje?
(prijevod sa perzijskog: Mubina-Muniba Moker)
Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 22/23, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 2002., str. 156-158.
[1] Kao „noć kabura“ i ti (čovjek) si mračan i u okovima.
[2] Kao određenje i sudbina koja prethodi svemu i ti trebaš prethoditi svemu, čak i mislima.
[3] Sureja naziv za skupinu od šest sićušnih zvijezda koje su bile sakupljene na planinama pod nazivom Sur.
Naziv za jedno od 28 sazvježđa Mjesečeve sfere.