Sastanu se tri putnika: Bosanac, Turčin i Arnaut pa krenu zajedno putovati. Kad dođoše u jedno selo zaišću sva trojica mlijeka. Jedna žena im donese mlijeka pa sva trojica sjednu oko ćase, uzmu hljeb u ruke i htjedoše ga zadrobiti, ali se ne razumijevahu, jer što Bosanac vikaše: „Da zadrobimo!“, to ona dvojica ne razumješe. Što, pak, Turčin vikaše: „Dogramali!“, a Arnaut: „Daigrim!“, oni ne razumješe te tako među njima nastade galama i vreva, pa se i noževa latiše. Zamalo krv ne pade oko drobljenja mlijeka. Srećom tuda naiđe jedan mudri čovjek koji se ispriječi između njih, a kako je znao sva tri jezika, stade ih jednog po jednog pitati šta hoće. Kad vidje da sva tri hoće samo da zadrobe mlijeko, nasmija se i reče: „Ma ljudi, svi vi hoćete isto!“ Onda uzme hljeb i stade drobiti, a oni začuđeni gledahu jedan u drugoga i smijahu se svojoj budalaštini zbog koje htjedoše krv proljevati.
Izvor: Mustafa Prljača, Nezir Halilović, Vjeronauka za V razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2008, str. 28.