Dva čovjeka tjerala dva tovara, jedan tjerao žir, a jedan mahovinu. Upita jedan drugoga:
– Šta to tjeraš na konju?
Reče onaj što tjera žir:
– Ja tjeram orahe! A ti, šta ti tjeraš?
On reče:
– Ja tjeram vunu!
Pošto se tako ispitaše, reče onaj što tjera mahovinu:
– Daj, Boga ti, da se razmijenimo: da ja tebi dam vunu, a ti meni orahe!
– Boga mi, ja hoću! – reče onaj što tjera žir, pa se razmijeniše.
Onda pobjegoše jedan od drugoga uprijeko. Onaj što je uzeo mahovinu povika:
– O kršno ti ga prevarih!
A kad je izmakao podalje, otovari, vidje da je mahovina, reče:
– Ništa mu dao, a ništa uzeo!
A tako isto i onaj što je uzeo žir umjesto oraha, reče:
– Dobro ti ga prevarih!
Kad otvori pa vidje šta je, zaključi:
– Međer, taman kao što on prevari mene, tako sam i ja njega: ništa dao, a ništa uzeo. Jedino što smo naprazno oba lagali. A međer, od laži nema ništa no laži gole, a eto koristi nikakve!
Nepoznate riječi:
međer (turcizam) – zbilja, zaista, stvarno
Izvor: Šaljive narodne pripovijetke, priredio: dr. Stjepko Težak, „Školska knjiga“, Zagreb, 1968, str. 69-70.