Veli se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Neki čovjek je, idući putem, naišao na trnje koje je sklonio, a Allah mu je na tome zahvalio i grijehe mu oprostio.“[1]
Značenje riječi:
– Allah mu je na tome zahvalio, tj. bit će zadovoljan tim njegovim postupkom za koji će ga nagraditi.
Savjeti i upute:
Nema sumnje da je onaj ko nastoji otkloniti trnje sa puta iz straha da se neko od njegove braće ne ozlijedi jako pažljiv i brižan te da prema drugima ima razumijevanja i saosjećanja. Takve osobe neće nanijeti zlo svojoj braći niti ih uznemiravati, jer oni vole njima sve što vole i sebi i bilo bi im žao da se neko od njih povrijedi pa makar to bio trn koji će ih ubosti.
Druge verzije navedenog hadisa
Muslimova verzija glasi: „Vidio sam čovjeka koji uživa u Džennetu i to zbog drveta koje je smetalo ljudima pa ga je posjekao i sklonio.“
U drugoj verziji stoj: „Neki je čovjek prošao pored grane na putu i rekao: ‘Tako mi Allaha, sklonit ću ovo s puta da ne smeta muslimanima!’, pa je zbog toga ušao u Džennet.“
Ebu Berzete veli: „Rekao sam: ‘O Allahov Vjerovjesniče, pouči me nečemu što će mi koristiti.’ ‘Ukloni s puta ono što smeta muslimanima’, rekao je on.“[2]
U drugoj predaji stoji: „Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, ukaži mi na djelo koje će me uvesti u Džennet.’ ‘Ukloni s puta sve što smeta ljudima’, odgovorio mi je on.“[3]
Ebu Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Predočena su mi sva djela moga ummeta, dobra i loša. Vidio sam da se među dobra djela ubraja uklanjanje s puta onog što smeta ljudima, a među loša djela sam vidio da se ubraja pljuvačka u džamiji koja se ne ukloni.“[4]
Imam En-Nevevi je rekao: „Ovi navedeni hadisi nam jasno govore o vrijednosti uklanjanja s puta svega što smeta ljudima, svejedno bilo to drvo, trn, kamen, nečist, mrljina itd. Uklanjanje prepreka s puta jeste dio vjerovanja i u tome se naglašava važnost i vrijednost činjenja svega što donosi bilo kakvu korist muslimanima ili uklanja od njih bilo kakvu štetu.“[5]
Navodi se u hadisu Ebu Hurejre, r.a., koji veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Iman, vjerovanje, sastoji se od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji je izgovaranje riječi la ilahe illallah, a najslabiji dio je uklanjanje prepreka s puta, a i stid je dio imana.“[6]
Allahova milost se ogleda u tome što On za malo djelo nagrađuje višestruko. Kao što vidimo u ovom hadisu, čovjek je uklonio trnje s puta kojim idu muslimani, pa ga je Allah počastio oprostom i Džennetom zbog ovog djela koje mu neće oduzeti više od par trenutaka, ali to svakako ukazuje na jačinu njegovog imana te ljubav prema svojoj braći i pažnju prema njima.
Ako čovjek ostavi na putu nešto za što zna da će nauditi i smetati drugima, to ukazuje na njegovu sebičnosti i nemar prema drugim ljudima i pored toga što to od njega ne zahtijeva velik trud.
Pjesnik je rekao:
Kada ćeš početi činiti velika djela
ako zapostavljaš ona mala.
Upravo u ovim lahko izvodljivim djelima se ističe čovjek mehkog srca od onog čije je srce tvrdo, a duša tamna. Milosrđe i solidarnost je odlika dobrih ljudi, a onaj kome bude uskraćena ova milost, on je nesretnik koji je svoju dušu uprljao sebičnošću i nesolidarnošću sa svojom braćom i komšijama.
Allah, dž.š., pohvaljuje Svoje milostive robove koji oporučuju milosrđe, pa kaže: A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju; oni će biti – sretnici![7]
Pa kako onda musliman može zapostaviti milosrđe i solidarnost kada zna da je to put ka Allahovom zadovoljstvu i Njegovom Džennetu?!
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 98-100.