Autor: hfz. Sulejman Bugari
Oni (poslanici) su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i Onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kom ovisan i On je jedini hvale dostojan! (El-Mumtehine, 6)
Hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., Koji nas je stvorio i učinio da budemo muslimani, iskreni, Allahu predani, da ne podržavamo laž i prešutkujemo istinu. Neka je salavat na Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., koji je bio oličenje iskrenosti i predanosti Gospodaru.
Muslimanima je naređeno da budu pravedni, makar to bilo protiv njih samih i njihove rodbine.
Mu'min poštuje svačije pravo. Čini dobro svakome, bez obzira na njegovo vjerovanje. On nikoga neće uznemiriti.
Učeći Kur'an-i Kerim, vjernik se često začudi velikoj Allahovoj milosti koju spušta svim ljudima. Sunce kad grije, daje toplotu i vjerniku i nevjerniku. Štaviše, vjernicima Allah ne zabranjuje da i nevjernicima čine dobro. U suri El-Mumtehine, Allah, dž.š., kaže: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja (stanova) vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehine, 8)
Svaki vjernik će na ove Allahove riječi uzviknuti: „Gospodaru, nas su jučer izgonili iz naših stanova i kuća i borili su se protiv nas zbog vjere. I dan-danas ne daju da se svaki vjernik vrati u svoje mjesto, a oni se svaki dan vraćaju. Pa, zar ćemo ovo zaboraviti?“
Allah nam na ovo odmah daje odgovor u sljedećem ajetu:
Ali vam Allah zabranjuje da prijateljujete (i budete u savezu) sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu. (El-Mumtehine, 9)
U istoj suri, u 6. ajetu, Allah podsjeća vjernike riječima:
Vi u poslanicima imate lijep primjer za one koji se nadaju Allahu i onome svijetu, a ko se okrene, pa Allah je zbilja neovisan i hvaljen.
Poslanici neće biti primjer onima koji se nadaju boljem životu bez vjere, niti onima koji se ne nadaju Onom svijetu, a okovani su u svijetu materijalizma. Nadati se u život bez vjere, znači vratiti se u život pagana, droge, kocke, alkohola, ubistava i homoseksualizma.
Oni koji se nadaju Allahu i Onom svijetu, uvijek imaju izlaz iz svake sitacije, jer su njima poslanici primjer i uzor, a nema teške situacije koja će se dogoditi, a da je neki od poslanika nije doživio.
Primjer Nuha, a.s., detaljno nam govori o tome šta vjernici trebaju uraditi.
Kad je Allah naredio Nuhu, a.s., da pravi lađu, glavešine iz njegovog naroda bi mu se, kad bi god pokraj njega prolazili, podsmjehivali, potcjenjivali ga i smatrali ga ludim, a Nuh bi im govorio:
Ako se vi rugate nama – govorio je on – rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti. (Hud, 38-39)
I reče Nuh: „U lađu se vi ukrcajte i neka ona u ime Allaha plovi i pristane.“ (Hud, 41)
A zatim se Nuh, a.s., obrati svome sinu riječima:
O sinko moj, ukrcaj se i ti s nama i nipošto ne budi s nevjernicima. (Hud, 42)
On reče:
„Ja ću se skloniti na kakvo brdo. Ono će mene od vode zaštititi.“ A Nuh reče: „Nema toga ko će se danas od odredbe Allahove odbraniti, osim onih kojima se Allah htjedne smilovati.“ A potom val njih rastavi i sin od potopljenih bi. (Hud,43)
Braćo mu'mini, usljed postojanja tihih vidljivih valova, slatkorječivih obećanja i usljed burnih skrivenih valova zlobe, neprijateljskih laži, mržnje prema islamu i islamskoj tradiciji, moramo se ukrcati na lađu sigurnosti, lađu imana koja plovi s Allahovim imenom, koja će Allahovom snagom sigurno prispjeti do ostrva spasa, dok će potonuti sve druge lađe koje se prave i plove bez Allahovog imena.
Pozovimo naše sinove, jer među njima, nažalost, ima i onih koji smatraju da je zaštita i zaklon iza brda gdje leži maskirani neprijatelj. I preporučimo im da budu samo uz vjernike, a nikad s nevjernicima. Jedino tako ćemo biti spašeni od valova bezboštva.
Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na Njegovom putu tako da nas ništa ne može pokolebati. Amin!
(Ali-pašina džamija, 11. novembar 2000)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 45-48.