Znaš li prijatelju kako miriše Sarajevo?
Znaš li prijatelju kako miriše Sarajevo?

Znaš li prijatelju kako miriše Sarajevo?

Autor: Muris Neimarlija

Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.

Poput stare hanume sa Vratnika.

Miriše šamijom moje nane.

Miriše somunom ramazanskim.

Miriše Tabijom i barutom topa tabijskog.

Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.

Miriše, bolan, prijatelju… Osjeti i ti malo.

Miriše džamijom i munarom, miriše crkvom,

Sinagogom i Sahat-kulom starom.

Miriše Saračima i Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom…

Miriše, prijatelju, stani malo pa miruhni.

Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.

Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom.

Miriše kahvom prženom, osjetiš li?

Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.

Miriše ljudima, stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.

Miriše, prijatelju, Sarajevo i krvlju i suzom.

Suzom majke koja je sina dala

Da bi Ti danas mogao mirisati Sarajevo.

Zato stani pa duboko udahni,

Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh,

Jer još više i ljepše miriše Sarajevo,

Prijatelju moj.