Vrijeme u kojem živimo je vrijeme gdje je srž svega izopačena, puna razvrata, vještačke prirode i vrijeme kada je istina rastrgana.
Fitret, ono s čime je insan rođen, se smatra kao nešto nebitno i beznačajno i biva uzrok tome da insan protrati svoj fitret, odnosno svrhu njegova stvaranja, u nešto nebitno i malo. Svjedoci smo da se sve ono što insan dodirne, naša jela, pića, voda, zrak, moral, zajednica i život, naša shvatanja i razmatranja, velikom brzinom pokvari.
Mi, kao insani, smo žrtve tog razvrata i pokvarenosti. Nasuprot tome, postoji i stanje islaha tj. nastojanje da se stvar ispravi odnosno vrati svome prvobitnom čistom izvoru. Muslihi (oni koji ispravljaju, popravljaju) i iskreni nastoje da isprave ovu stanje pokvarenosti.
Najrasprostranjenije značenje riječi islah u našoj vjeri jeste vraćanje na izvor odnosno izvorni, izveden iz korijena s-l-h. Neke od riječi kao što su: sulh/mir, maslahat/uzrok dobra, salah/ smirenost, salih/odgovarajući izvedene su iz ovog korijena. Suprotno od islaha je ifsad, što znači pokvariti nešto, učiniti da nešto promjeni izgled ili stanje.
U ajetima i hadisima riječ salah znači stvarno stanje, izvorno stanje stvari. Ljudi i sva stvorenja su vezana za izvor/sistem prema kojem ih je Allah Stvorio i dao im obaveze i emanete. Kada ovaj sistem bude izložen nekim nepravilnostima i odstupanjima njegov fitret se kvari i pojavljuje se fesad. Nepravilnosti i manjkavosti učinjene od strane insana bivaju popravljene od strane Poslanika, alejhi selam, koje je Allah, džellešanuhu, poslao kao milost u svrsi predstavnika. Proces popravljanja stanja ljudi traje neprekidno i trka za greškom i ispravljanjem stanja trajat će do Sudnjega dana i na tom ispitu oni koju su pokvareni bit će gubitnici, a oni koji su popravljeni/vraćeni svojoj srži bit će pobjednici.
Ifsad i islah u životu pojedinca
Ljudi su poslani čisti na ovaj svijet kao bijela stranica bez ijedne tačke. Ispit za insana se testira i kroz postojanje nefsa i šejtana koji imaju za cilj da svojim napadima i okupacijom od insana naprave ifsad tj. da bude manjkav i griješan. Da bi insan živio u stanju salaha/izvornog stanja postoje i određene obaveze koje, ako ih zanemari, počet će praviti temelj za nefsansko i šejtanovo djelovanje. Stanje salaha/islaha ili ifsada kod svakog pojedinca kreće iz srca. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao:
„U tijelu ime jedan komad mesa kada je on zdrav cijelo tijelo bude zdravo, a kad je on nezdrav/pokvaren onda cijelo tijelo biva pokvareno. Budite oprezni! To je srce.“
Ispravnost srca je uzrok zdravog imana, djela i, u konačnici, uzrok bogobojaznosti. Kada samo jedno od nabrojanog bude u defektu ili u nedostatku srce biva izloženo ifsadu. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao: “
“Kada rob učini grijeh pojavi mu se crna tačka na srcu. Ako se pokaje, odustane od grijeha i zatraži oprosta srce mu opet počinje sjati. Ako se ponovo vrati činjenju lošeg ta crna tačka se povećava. Kada rob čini grijehe neprestano to će biti uzrok da mu na kraju crne tačke obaviju cijelo srce.“
Allah, džellešanuhu, kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.“ (El-Ahzab, 70-71)
U ovom ajetu se poručuje da zadobijanje oprosta i iskrenosti u djelima počiva na dva temelja: sustezanjem od lošeg zbog straha od Allaha i govorenju istine. Prvim temeljem insan popravlja svoje stanje i stanje svoga nefsa, a drugim temeljem doprinosi formiranju zdravih odnosa u zajednici.
Ispravnosti u djelima/salih amel je takvo stanje koje pomaže insanu da proživi život u sigurnosti na ovom svijetu a da na ahiretu bude spašen i poslije imana je temeljni šart. Allah, džellešanuhu, kaže:
“A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.” (El-Kehf, 88)
“One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.“ (El-Ankebut, 9)
Prva obaveza da bi se osoba spasila jeste da ta osoba posjeduje iman koji je zdrav od svih smutnji i nedostataka .Osnovna obaveza ehli sunneta vel džem'ata jeste da svodi račun sa svojim imanom tj. da ga kontroliše. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Obnavljajte vaš iman“. Ovaj hadis nam govori da se našem najvećem bogatstvu imanu mora pridavati pažnja tako što ćemo ga čuvati i usavršavati što potpunije.
Da bi djelo bilo ispravno prvo nijet mora biti ispravan. Svako djelo koje nije urađeno radi Allahovog zadovoljstva neće biti primljeno. Iz tog razloga osoba poslije ispravnog vjerovanja će ispravljati svoga nefsa tako da stalno kontroliše svoj nijet kako bi ga oslobodio od svih nedostataka nakon čega će iskreno djelo i postupci biti ispravni.
Nivoi sreće koji mu'mini postignu nisu isti. Neki se razlikuju od drugih svojim osobinama i tako su na većim deredžama. Takvaluk i iskrenost u djelima insana razlikuje od drugih običnih vjernika i razlog su njegovoj visokoj deredži kod Allaha. U pogledu toga Allah, džellešanuhu, kaže:
“Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ (En-Nisa, 69)
“I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.“ (el–Ea'raf, 168)
Ispravljanje zajednice/okruženja
Da bi osoba bila na toj poziciji da ispravlja druge i njihova stanja, prvo sam svoga nefsa mora popraviti i mora biti taj koji posjeduje ispravnost amela. Ako takve osobe ne budu izvršavale svoje obaveze iskreno tj. popravljali stanja vjernika ta praznina će biti popunjena aktivnostima ifsada/pokvarenošću i doći će do debalansa u poimanju istine i laži, pravog i pogrešnog gdje će ljudi dobro vidjeti lošim i obratno.
Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (El-Bekare, 11)
Muslimanski svijet je na udaru zapadnjačkih vrijednosti kojima se nastoji promijeniti svijest muslimana i njihove elemente vrednovanja i tu počinje prava borba između dobrog i lošeg. Kako imamo potrebu za vodom, zrakom i hranom tako imamo i potrebe za onima koji će se pojaviti i boriti se s lošim i nevaljalim. Allah, džellešanuhu, kaže:
“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali.“ (Hud, 17)
Da bi naša zajednica bila čista, balansirana i zdrava naša vjera nam je dodijelila stalnu obavezu naređivanja dobra, a spriječavanja zla. Ako se ovaj zadatak zapostavi, otvara se put za fesad, a kada fesad/razvrat počne vladati zajednicom, nesreća je neizbježna. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kako bi privukao našu pažnju na ovu tačku i pokazao koji značaj nosi koristeći zakletvu je rekao: “Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, naređujte dobro ili će vam Allah poslati nedaću. Tada, koliko kod da ponizno molite, vaše dove neće biti primljenje.“
Stapanja u loše
Međusobno potpomaganje, razvijanje bratske svijesti i pomirenje dva brata koja su u zavadi je vrlo bitna zadaća. Znamo da vjera strogo zabranjuje laž, izuzev u određenim slučajevima, a jedan od takvih slučajeva jeste da je dozvoljeno slagati ukoliko ćemo pomiriti dva zavađena brata. U pogledu toga Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Hoćete li da vas obavijestim za djelo koje je bolje od namaza (koji nije farz) i davanja sadake? „Da“ rekoše prisutni, poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nastavi i reče: Popravljanje veza između ljudi.“
Vjera nam aludira na bitnost osjećaja za zajednicu i da nikad ne smijemo prešutiti nepravdu i ostati nijemi na stvari suprotne šerijatu. Jedne prilike obraćajući se grupi ljudi hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, je pokazivajući prstom na ajet rekao: “O ljudi! Vi čitate ove ajete ali ih pogrešno razumijete. “O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.“ (El-Ma'ide, 105) Čuli smo od Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, da, ukoliko vidimo nepravednika, a ne spriječimo ga, da uskoro očekujemo Allahovu kaznu koja će nas sve zadesiti. Ja sam čuo Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ako ne spriječite i ostanete samo posmatrači na grijehe razarajuće jačine učinjene od skupine ljudi među vama očekujte ubrzo od Allaha kaznu koja će sve zadesiti.“
Kada se ostavi obaveza ispravljanja/pozivanja ljudi i vraćanja na njihov izvor, formira se temelj za ifsad koji bude kao zarazna bolest koja ne miruje već se širi na cijelo društvo. Bolesti kao što su džehalet, samodopadljivost, zavist, manipuliranje ljudima se počinje širiti s ovom zaraznom bolešću gdje na kraju, da nas Allah sačuva od toga, i oni koji su dobri ne budu spašeni od Allahove kazne.
Šta je potrebno za ispravljanje/popravljanje zajednice
Oni koji će obavljati zadaću islaha tj. popravljanja stanja ljudi i pozivanju na dobru moraju biti poštovani, povjerljivi, potkovani znanjem, iskrenog nijeta, okićeni mudrošću i voditi se principima dijeljenja lijepih savjeta. Takve osobe moraju djelovati oprezno i nikako ne hrliti brzom zaključku. Takve osobe za svoje djelovanje ne očekuju nikakvu nagradu niti korist od bilo koga već samo imaju na umu da steknu Allahovo zadovoljstvo. Da bi dostigli poželjan nivo potrebno je da budu i ljudi od naobrazbe. Ne treba zaboraviti da ishod ovako bitnog zadatka ne zavisi od jedne ili dvije osobe već skupine ljudi koji su pravno kompetentni i meritorni za obavljanje ove funkcije.
Kako se čisti/ispravlja/popravlja zajednica/džemat
Nakon skupine ashabi kiram osoba koje su boravile u halci sohbeta s Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem, i koji su bili čisti posredstvom nura poslanstva Alejhi selama, ljudska srca su počela težiti dunjaluku. Da Allah, džellešanuhu, nije odabrao alime koji će služiti kao garancija za očuvanje vjere sve bi bilo završeno, poimanje vjere bi bilo izbrisano iz srca ljudi i svi bi bili u velikoj tragediji. Nakon preseljenja Odabranika, alejhi selam, ashabi kiram, radijallahu anhum, i Allahovi prijatelji sačuvali su svojim životima i tijelima miraz/ostavštinu Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, i postali su veza za ummetov manevijatski/duhovni život. Osnovali su škole takvaluka pod imenima tesavufa i tarikata gdje ispravljajući/popravljajući/vraćajući na stvarni izvor čistoće skupine ljudi učeći ih imanu, ihsanu, ihlasu, edebu, zikru, džihadu, lijepom ahlaku, velikodušnošću i drugim lijepim osobinama.
Sejjid Ebu l-Hasan en-Nedvi, radijallahu anhu, za ove Allahove učenjake kaže:
“Muršid kamili od ljudi uzimaju prisegu za prigrljenjem tevhida, ilhasa, sunneta, teobe za grijehe, pokornosti Allahu i poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i tako postanu član zajednice. Od onih koji su dali prisegu/bejat očekuje se da budu dosljedni toga. Muršidi kamili one koji su im dali prisegu savjetuju da se čuvaju od zla, lošeg ponašanja, nepravde i loših namjera. Pozivaju ih da se okite lijepim ahlakom, da se čuvaju podalje od zavisti, ljubomore, samodopadljivosti i ohrabruju ih da ispravljaju/popravljaju svoje nefsove. Traže od njih da i druge Allahove robove upućuju i da im daju lijepe savjete, da čine dobro, da budu zadovoljni s onim što im je Allah dao i da žele dobro svojoj braći više nego što sami sebi žele. Pored toga muršidi kamili savjetuju i druge ljude i pozivaju ih u dobro.“
Hizmet u formiranju zajednica
Kroz povijest islama jasno je da u pogledu formiranja zajednica su veliku ulogu imali i manevijatski velikani. U islamskom poimanju, centar svih dešavanja je čovjek. Kosmos je stvoren zbog njega i zbog toga insan ima veliku odgovornost, a to je prijateljevanje s Gospodarom.
U Osmanskoj državi i u njenom formiranju centralnu ulogu su imali manevijatski prvaci muršidi kamili. Svi sultani su se njima savjetovali i imali su svoje posebno mjesto na sastancima kako bi svojim fejzom ljude terbijetili. Kad vojske nisu mogle ulaziti u gradove veliji su imali funkciju da ih osvajaju svojim ihlasom i iršadom bez prolijevanja krvi i mnogi ljudi bi postajali muslimani. U Osmanskoj državi, tarikati u Anadoliji su također imali veliku ulogu na polju politike, ekonomije i generalno razvoja društva.
Ispravljanjem srca do ispravljanja zajednice
Ashabi kiram, Allahovi prijatelji svaki grijeh i bid'at koji umanjuje svjetlost srca su okarakterisali kao fitnu koja u njihovom jeziku predstavlja djela što kvare ustrajnost predanosti vjeri i takvaluku. Iz tog razloga, da bi uništili korijen fitne/smutnje, počeli su od ispravljanja/popravljanja stanja svoga srca.
Pokvarenost srca kvari pojedinca, pokvarenost pojedinca kvari njegovo porodicu, pokvarenost porodice kvari zajednicu, pokvarenost zajednice širi pokvarenost na cijeli umet i fitna prenesena s jednog srca kvari cijeli svijet. Faktor koji je uzrok nedostacima u društvenom, političkom i ekonomskom polju jeste upravo pokvareno srce. Ovakva srca, kada nađu priliku, šire fitnu unutar skupine i tako druge nedužne pojedince iz tih skupina kvare. Na ovaj način srce je epicentar od kojeg kreću nedostaci i loše osobine koje se šire na zajednicu. Iz nabrojanih razloga vojnici tesavufa fitnu koju spoljašnji svijet ne primjećuje vide kao manifestaciju grijeha u srcu i srce je izvor nefs-i emare (duše koja je sklona zlu). Ljubomora i zavist, kada zauzmu mjesto u ljudskom srcu, guraju čovjeka u neprijateljstvo. To neprijateljstvo može učiniti insana ubicom ili učiniti da jedna skupina ljudi otima od druge i da čak postanu njihovi eksploatatori. Ako je insan strašljiv i tabiatli može ga dovesti do ogovaranja. Grijesi kao što su ogovaranja i ubistvo čovjeka u jednoj skupini mogu učiniti ljude te skupine da krenu jedni na druge pa čak da idu i do krvne osvete koja će se prenositi s koljena na koljeno. Ova dva grijeha cijepaju zajednicu i čine da ljudi budu neprijatelji jedan drugom što je, u konačnici, velika fitna.
Ljudi od tesavufa, tokom historije, radeći na polju odgoja srca jer kako je srce izvor dobra tako je i izvor zla su postali pravi prijatelji cijelom čovječanstvu nastojeći donijeti sreću i mir u njihove porodice.
Zajednica je ogledalo srca
Fitna je srčani proizvod od osobe koja je bez imana ili griješnika koji ima za cilj unutarnjom anarhijom izvršiti invaziju na spoljašnji svijet. Iz tog razloga osobe čije su pameti osvijetljene nurom imana, koje su uvidjele da se stvarni problem modernog svijeta, pored svjetovnih stvari, nalazi u dubinama ljudskih srca. Ako se pogleda zajednica kao pletivo/ispleteni dio uvidjet ćemo da je sačinjeno od stanja srca pojedinaca. Status zajednice je sačinjen od duša pojedinaca i ono je odraz njihovih duša. Srca kamila i potpunih insana su našla mir u činjenju zikra Allaha. Stanje lijepog ahlaka koje se nalazi u njihovim srcima je uzrok da oni samo šire dobro i lijepo na zajednicu. Njihove ruke udjeljuju sadaku, sprovode pravdu, a jezici im istinu govore. Zajednica koju oni oforme je u sreći, miru i ravnoteži.
Takva zajednica koja je u staju terbijeta/dobrog ponašanja i odgoja je postala kao mekteb/škola. U gradovima, na ulicama i na tržnicama takve zajednice toliko možemo vidjeti insana s lijepim osobinama koje možemo oponašati tako da i onaj koji je loš ima samo izbor da bude dobar. Ljudi u ovakvoj zajednici su poput džennetske skupine koje će biti samo jedan period na dunjaluku s ciljem da poduče ljude ahlaku ahlakom džennetskih skupina. Temelj ove zajednice je svjetlost pravde gdje tami fitne i razvrata nema mjesta.
Na drugoj strani imamo srce koje se čas nalazi u dorbu, a čas u zlu. Ljudi s takvim srcem su posjednici nefs-i levvame odnosno srca u kojem je borba između bogobojaznosti i grijeha. Prvo učine grijeh pa se plačući vraćaju. Nikako ne mogu dokazati svome nefsu. Sejjid Ahmet Arvasi, kadesallahu sirehu, opisujući ovakav tip insana koristio je veoma lijep primjer: “On je poput lovca. Prvo gazelu s delikatnim i prelijepim krznom upuca, zakolje je, raskomada, i onda uzme saz sa zida i počne da pjeva ‘kakva šteta za gazelu aman, koliko li je imala mladunčadi aman, stranac jadni lovac dođe aman’ i tako oplakujući izgovara stihove.“
U srcima ovih insana kako se sukobljavaju dobre i loše emocije, tako i u njihovim oformljenim zajednicama se sukobljavaju dobri i zli. Ako dođu oni dobri pobjednici skupina će biti u stanju mira, a ako dođu loši pobjednici onda se skupina dovodi u stanje haosa. Ako dođu snage proporcionalno jake, onda se rat nastavlja i teče. Ovakve skupine liče na srca pojedinaca. Ako su srca nebalansirana onda je i skupina u nebalansiranom stanju. Takvo stanje je turbulentno kao valovito nemirno more koje ne zna stati.
Hasan Basri, kadesallahu sirehu, je rekao: “Ej sine Ademov, ne možeš postati potpuni musliman sve dok druge koriš za njihove nedostatke a i sam ih imaš. Da bi postao potpuni musliman, prvo je potrebno popraviti svoje lične nedostatke i onda se pozabavti sa popravljanjem nedostataka kod drugih. Kada tako uradiš tek onda možeš postati posebni Allahov rob.“