Prema nekim izvorima, Usama je rođen sedme godine prije Hidžre, a prema drugim desete godine prije Hidžre. Kako je njegov otac bio usvojeni sin Poslanika Muhammeda, a.s., a njegovu majku je vezivala bliskost sa majkom Poslanika, a.s., Usama je bio poput Poslanikovog, a.s., unuka. Sam Poslanik, a.s., se prema njemu ponašao kao prema sinovima hazreti Fatime, Hasanu i Husejnu. Sa samo deset godina Usama je tražio da se pridruži starijima u Bici na Uhudu, ali mu nije bilo dozvoljeno. Prvi put je učestvovao u borbi sa sedamnaest godina u Bici na Hendeku. Tokom Bitke na Hunejnu Usama je bio jedan od rijetkih muslimana koji su, usprkos svemu, ostali i borili se uz Poslanika, a.s. Usama ibn Zejd je bio najmlađi general muslimanske vojske kojeg je imenovao sam Poslanik, a.s.
S obzirom na njegove godine, ostali stariji vojnici ga nisu prihvatali kao svog generala. Tada je Poslanik, a.s., protivnicima Usaminog imenovanja na poziciju generala uputio sljedeće riječi: „O Arapi! Jadno je to što preispitujete da li je Usama, kojeg sam ja imenovao generalom, sposoban da vas predvodi u borbi! Oni koji to preispitaju su isti oni koji su preispitivali slučaj sa Usaminim ocem. Voljom Boga, Usama je sposoban biti vam predvodnik u borbi, kao što je to bio i njegov otac. Stoga se povinujte njegovim naredbama i idite.“
Dakle, mladi Usama je bio vrlo sposoban i uspješan. Krasila ga je odlučnost, hrabrost, povjerljivost i odgovornost. Upravo ovo su neke od osobina koje trebaju da posjeduju današnji mladi muslimani, kako bi bili korisni svojoj porodici, zajednici i na kraju svojoj vjeri. Ipak su mladi ljudi ti koji mogu i trebaju napraviti promjene u društvu i tim stvoriti bolje uslove za život i napredak. Kazivanje o Usami neka bude pouka i inspiracija za sve nas, jer je Usama istinski primjer dobrog, sposobnog i korisnog mladog čovjeka.