Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” [1]
Jedna od nagonskih težnji čovjeka kojoj sigurno treba posvetiti punu pažnju i ispravno je voditi i prema uputama dostojnih odgajatelja u odgovarajućem omjeru i na odgovarajućem mjestu zadovoljiti jeste sklonost zabavi i razonodi. Čovjek traži utočište urazonodi i veselju na osnovu prirodne težnje za otklanjanjem dnevnog umora i oslobađanjem od društvenih pravila i navika pa svoje slobodno vrijeme provodi u razveseljavajućim i vedrim poslovima kako bi se privremeno oslobodio uobičajenih ograničenja i stega te se na nekoliko sati, bez osjećaja odgovornosti, opustio, razveselio i radovao.
Onaj ko u ovom osjetljivom vremenu po svojoj želji traga za užicima i željama i na putu zadovoljenja nagona zabave i razonode bez uvjeta i ograničenja slijedi svoje strasti, na kraju će se suočiti s neželjenim posljedicama, a katkad i pasti u teškoće koje se ne mogu nadoknaditi.
Ali, a.s., je rekao: “Ko čini šta mu je volja, suočit će se sa zlom.”[2]
Na nesreću, u prošlim stoljećima mnogi ljudi su radi zabave i razonode krenuli krivim putem i zato što nisu imali sposobnog odgajatelja, ili zbog nemara prema ispravnim odgojnim uputama, skrenuli su s puta dobra i dobrobiti. Oni su radi ostvarivanja prolaznih užitaka i provoda slijedili prohtjeve svoje duše, posežući u svom slobodnom vremenu za lošim i pogibeljnim zabavama, pa su postali ovisni o štetnim navikama, čime su stvorili uvjete za vlastitu nesreću i propast.
Ova loša procjena ne samo da je u prošlim vremenima bila uobičajena i donosila nevolje nego su i u današnjem dobu, također, iste te neprihvatljive metode nastavljene sa još većom jačinom i još izraženijom raznovrsnošću i, manje ili više, svi ljudi u svijetu općenito, a mladi naraštaji posebno, pate od loših posljedica tih štetnih i uništavajućih navika.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dvije su potrebe u vezi s kojima je većina ljudi na iskušenju: zdravlje i slobodno vrijeme.”[3]
Kada je čovjek zdrav, ne misli na opasnost bolesti pa pretjerivanjem u jelu i u nekim drugim djelima skreće s puta zdravlja i gubi ga. Ljudi, također, u svom slobodnom vremenu, pod izlikom zabave i razonode, posežu za činjenjem štetnih djela, a kako bi se domogli što većih užitaka, sami sebe bacaju u propast i nesreću.
Kako bi se mladi sačuvali od štetnih posljedica zabave i razonode i kako se u slobodno vrijeme ne bi onečistili prljavštinama grijeha, nužno je da neprestano vode računa o dvije važne stvari i da ih uz čvrstu odluku uvijek primjenjuju.
Prva stvar je da se oslobode zatočeništva oponašanja drugih i da uz pomoć vjerskih učenja i naučnih uputa objektivno razmotre i ispravno razdvoje dobre od loših zabava, da ne dozvole da slijepo padnu pod uticaj pogrešnih običaja i pokuđenih navika svoje okoline, ili atmosfere i prilika u svijetu oko njih, odnosno da ne budu poput ljudi o kojima je časni Kur’an rekao:
A kada urade neko ružno djelo, govore: “Zatekli smo pretke naše da to rade…”[4]
Drugo što mladi ne smiju dozvoliti sebi jeste da budu robovi svojih sebičnih prohtjeva i nagonskih želja. Oni uvijek u rukama moraju držati uzde nepokornog ega, u ispravnoj mjeri koristiti dozvoljene užitke života, zatvoriti oči pred štetnim i beskorisnim užicima i imati na umu da je kraj neprihvatljivih i neproračunatih hedonizama pokvarenost i propast.
Ali, a.s., je rekao: “Onaj ko čuva svoju dušu od poticaja na užitak, on je vladar, a onaj ko bude nemaran, propast će.”[5]
S namjerom da uvećamo razinu spoznaje i obaviještenosti mladog naraštaja, u nekim od narednih članaka govorit ćemo o nekim štetnim i pogubnim zabavama i razonodama. Analizirat ćemo određene fiičke i psihičke opasnosti koje u njima postoje koristeći se islamskim učenjima i naučnim istraživanjima, kako bi mladi, radi očuvanja svoga zdravlja i osiguranja svoje sreće, izbjegavali te nezdrave zabave i sačuvali se od njihovih štetnih posljedica.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, sv.2, Fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2012, str. 324-326.