Ibn Omer, r.a., veli: „Dok smo klanjali sa Allahovim Poslanikom, a.s., pristupio je namazu neki čovjek rekavši: ‘Allahu ekber kebira, vel hamdu illahi kesira, ve subhanallahi bukreten ve esila’. Nakon toga, Allahov Poslanik upita: ‘Ko je izgovorio te i te riječi?’ ‘Ja,’ odgovori čovjek. ‘Zadivile su me te riječi. Zbog njih nebeska vrata otvorila!’, reče mu Poslanik, a.s.“ Ibn Omer je potom rekao: „Te riječi, nakon što sam čuo šta je Poslanik, a.s., rekao za njih, nikad nisam izostavio.“[1]
Savjeti i upute:
Nema veće dobrote i plemenitosti od Allahove. On je neizmjereni darivalac i samilostan je prema nama. Naredio nam je da Ga hvalimo i zahvaljujemo Mu se i veliku nagradu je pripremio onima koji Ga hvale i veličaju.
Sva živa bića Njega veličaju i hvale, kao što nas je, Uzvišeni neka je On, obavjestio o tome u ajetu: Njegova veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.[2]
Časni meleki Ga neprekidno slave i hvale, a vjernike, koji Ga veličaju, okružuju i njihovo veličanje uzdižu na nebesa.
Muslim bilježi od Enesa da je neki čovjek, sav zadihan, došao i pristupio u saf, a potom je rekao: „El-hamdu lillahi hamden kesiren tajjiben mubareken fih.“ Kada je Allahov Poslanik a.s., završio namaz, upita: „Ko je od vas izgovorio one riječi?“ Niko se nije javio, pa je ponovo upitao: „Ko je od vas izgovorio one riječi? Nije ništa loše rekao.“ Tada se javi čovjek i reče: „Došao sam sav zadihan pa sam izgovorio te riječi.“ Na to mu Allahov Poslanik, a.s., reče: „Vidio sam dvanaest meleka kako se natječu koji će od njih uzdignuti te riječi.“[3]
Znači, meleki se natječu kako bi uzdigli veličanje i hvalu na nebesa i na taj način oplemenili onog koji ih izgovori.
Stoga budi, dragi brate, ustrajan u spominjanju Allaha, zahvaljuj Mu i veličaj Ga. Neka ti jezik što češće izgovara Allahovo ime i postupi kao Ibn Omer, r.a., kada je rekao: „Te riječi, nakon što sam čuo šta je Poslanik, a.s., rekao za njih, nikad nisam izostavio.“
Nadaj se da će te Allah učiniti jednim od onih koje je obradovao u riječima: I muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.[4]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 74-75.