Poučna priča
Neki mladić se upravo oženio. Vraćao se kući sa ženom, a put ih je vodio preko jezera. Dok su prelazili jezero iznenada se podiže strahovita oluja. Mladić je bio ratnik, hrabar i smiren, ali žena je bila vrlo uplašena jer joj se situacija činila beznadnom. Čamac je bio malen, a oluja silovita i svakog trenutka su mogli biti potopljeni. Ali mladić je sjedio smireno kao da se ništa nije dešavalo.
Žena drhteći upita: „Zar se ne bojiš? Ovo je možda posljednji trenutak našeg života! Malo je vjerovatno da ćemo uspjeti doći do obale. Samo neko čudo nas može spasiti. Zar se ne bojiš? Jesi li lud? Kako možeš biti tako smiren?“
Mladić se nasmija i izvuče mač iz korica. Žena ga je zbunjeno gledala. On, potom, prinese oštricu mača njenom vratu tako blizu da ga je gotovo dodirivao i upita je: „Bojiš li se?“
Ona se osmjehnu i reče: „Što bi se bojala? Dok god je mač u tvojim rukama ne trebam se bojati. Ja znam da me ti voliš.“
Mladić vrati mač u korice i reče: „Ovo je moj odgovor na tvoje pitanje. Ja znam da me Bog voli i da je ova oluja u Njegovoj moći. Stoga, štagod se dogodi biće samo dobro. Ako preživimo, dobro jeste, a ako ne preživimo, opet je dobro, jer je to od Njega, a On nikad ne čini nešto pogrešno.“
Izvor: rishikajain.com
Prevod: A. Kadrija