Neka se Allah smiluje čovjeku koji gleda pa razmišlja, a kad razmišlja, pouku uzima, i koji, kad pouku uzme, sazna, i saznavši, strpi se! Jer bilo je ljudi koji su saznali, ali se nisu mogli, kad su saznali, strpiti, pa je strah razorio njihova srca i nisu postigli ono što su tražili, niti su mogli vratiti se onom što su ostavili. Tako su izgubili i ovaj i onaj svijet. A to je najveći gubitak!
Ljudi, ja vam dajem savjet, a nisam ništa bolji od vas, niti ispravnije od vas u životu postupam. I ja sam sebi nasilje činim jer ne vladam svojim nefsom, niti ga nagonim na izvršavanje dužnosti prema njegovom Stvoritelju i Gospodaru. Ali kada vjernik ne bi drugom vjerniku savjete davao dok sebe ne uredi, nestalo bi upućivača, umanjio bi se broj onih koji opominju i ne bi ostao niko ko bi pozivao ka Allahu, džellešanuhu, i u ljudskim srcima obljubivao ljubav prema Njemu. A ne bi niko ni od grijeha sprečavao. Život je, međutim, u druženju sa učenim i znanim i u međusobnom opominjanju. Za pobožne je životu tome. Zato prisustvujte sijelima na kojima se čuju opomene i čuvajte ta sijela kako bi se uvijek mogla čuti riječ opomene.
Izvor: Hasan el-Basri, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 103-104., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić