Jednom prilikom Hasan el-Basri je rekao:
„Šta je to? Vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, al’ ne vidim druga. Ovaj svijet je ušao u vjeru pa izašao iz nje. Znaju šta je dobro, ali ga ne čine. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš li nekog od njih da li vjeruje da će za djela polagati račun, on ti odgovori da vjeruje. Kunem se Vladarom Sudnjeg dana da laže! U lijep odgoj i svojstva vjernika spada: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, samilost prema potištenom, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz istrajnost.
Vjernik neće učiniti nasilje ni onom ko ga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onog koga voli. On ne ogovara, ponižavajući drugoga ne namiguje, ne istražuje tuđe mahane, ne govori u besposlicu, ne zabavlja se i ne igra bez svrhe, ne prenosi tuđe riječi, ne traži ono što nije njegovo, ne poriče istinu, makar se i njega ticalo, ne prelazi granice u isprici, ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi, niti ga veseli kad neko pogriješi.
Vjernik je u namazu ponizan i skrušen i žuri da Allahu što prije padne na sedždu. Riječi su njegove pravi lijek, strpljivost je njegova pobožnost, šutnja istinsko razmišljanje, a njegovo razmatranje je pouka. Druži se sa učenim da bi naučio. Među njima šuti da ne bi pogriješio, a kad pogriješi, odmah oprost zatraži. A ako ga neko izgrdi i ispsuje, on se blagim pokaže. Kad mu bude učinjena nepravda, otrpi i pravedno postupi. Samo kod Allaha, dž.š., zaštitu traži i od Njega pomoć moli.
Vjernik je među ljudima dostojanstven, a u osami je Allahu zahvalan. Zadovoljan je nafakom koja mu je data. Stalno zahvaljuje na udobnosti i otrpi u muci. Ako se nađe u društvu onih koji su Allaha zaboravili, on se Allaha sjeća, a kad je u društvu onih koji se sjećaju Allaha, traži oprost za svoje grijehe.
Eto, takvi su bili drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čitavog svog života. Takvi su bili i vaši dobri preci. Vaše stanje se promijenilo zato što ste vi svoj postupak prema Allahu, dž.š., izmijenili.“
Zatim je Hasan proučio ajet: Allah neće izmijeniti jedan narod dok taj narod sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika. (Kur'an, XIII:11)
Na kraju je dodao:
„Naš Stvoritelju i Gospodaru, ukaži milost Svoju našem vođi Muhammedu i njegovom plemenitom rodu, njegovim ashabima i svim vjernicima! A nas daruj kao što si darovao iskrene robove i pobožne miljenike. Ti si Svemoćan i Pomagač si u dobru. Dovoljan nam je Allah, divan je On gospodar! Hvala Allahu – Stvoritelju i Gospodaru svjetova!“
Izvor: Hasan el-Basri, Čujem šum, prijatelja ne vidim, s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989, str. 123-125.