Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Onaj koji vješto i tečno uči Kur'an bit će sa melekima – pisarima dobrih djela, a onaj ko Kur'an uči mucajući, sa teškoćom, imat će dvije nagrade.“[1]
Ovo je velika radost za onoga ko pravilno uči Kur'an tako da postane vješt u njegovom učenju, tj. on će biti sa izaslanicima (sefereh), a to su poslanici koje je Allah poslao da ljude upute na Pravi put, ili bliskim melekima koji su opisani počasnim svojstvima jer su oni prenosioci Allahove Knjige i njezini dostavljači te mnogo čine zikir Uzvišenog Allaha.
A što se ti če onoga ko Kur'an uči s teškoćom i mucajući, ali se bez oklijevanja trudi da nauči učiti Kur'an i da poboljša svoje učenje, njemu pripadaju dvije nagrade: nagrada za učenje i nagrada za uloženi trrud, ali je znatno ispod položaja onoga ko vješto uči Kur'an i tako postiže više nagrada.
Nakon što si, brate muslime, spoznao veliku nagradu i položaj koji postiže učač Kur'ana ne preostaje ti ništa drugo nego da se uozbiljiš i povećaš učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, da na tome ustraješ bez prekida, ispuštanja ili lijenosti. Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: „Znaj da je učenje Kur'ana potvrđeni zikr i zato ga treba stalno učiti; ni dan ni noć ne treba provesti bez učenja Kur'ana.“[2]
Također, musliman treba voditi računa o učenju Kur'ana i kad je na putu i kad je kod kuće i od toga ga ne smije ništa drugo zabaviti. Sebi treba odrediti koliko će učiti svaki dan i to ne treba smanjivati. Ako jednoga dana prouči manje, narednog dana treba nadoknaditi ono št je propustio. Dobri prethodnici imali su obučaj da svakog mjeseca prouče Kur'an u cijelosti; neki su svake desette noći činili hatmu, a drugi svake sedmice.[3]
Ovo je bila oporuka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Abdullahu ibn Amru koji kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mi je: ‘Prouči Kur'an svakog mjeseca!’, na što sam odgovorio: ‘Ja mogu i prije od toga!’ ‘Prouči ga za sedam dana i nemoj više smanjivati rok!’ rekao mi je on na to.'“[4] Jer cilj učenja jeste razmišljanje o značenjima Kur'ana. Onaj ko prouči Kur'an za manje od sedam dana uglavnom ne uspijeva da razmišlja o njegovim značenjima, a također brzina u učenju odvraća od skrušenosti i smirenosti.
Imam En-Nevevi naveo je kako su postupali dobri prethodnici (selef-i salih) kad je u pitanju činjenje hatme Kur'ana i da su neki od njih hatmu činili svaki dan, pa čak i za manje od jednog dana. Zatim je dao sljedeći komentar.
„Odabrano mišljenje o tom pitanju jeste da trajanje učenja hatme ovisi o samoj osobi. Tako osoba kod koje će učenje Kur'ana izazavati duboko razmišljanje i nježne osjećaje, neka se ograniči na toliko učenja koliko joj je dovoljno da dobro shvati šta uči. Ako je neko zauzet širenjem nauke ili pitanjem suđenja među muslimanima ili sličnim poslovima od važnosti za vjeru i opću dobrobit muslimana, njemu je dovoljno da prouči onoliku količinu Kur'ana koja mu neće izazavati neki poremećaj u njegovom korisnom zanimanju. Onaj ko ne spada u spomenute, neka uči koliko više može, ali da mu ne prijeđe u dosadu ili da ga uči brzo u sebi.[5]
Dakle, brzina u učenju najčeće udaljava od razmišljanja i promišljanja, a možda takvim učenjem učač i ispusti neke riječi te propusti tedžvidska pravila.
Završimo ovaj odjeljak zlatnim savjetom kojeg prenosi imam Ez-Zehebi u djelu Sijeru e'alami-n-nubela’ od Se'ida el-Hudrija, r.a.:
„Boj se Allaha jer je to osnova svih stvari!
Bori se jer je džihad isposništvo islama!
Sjećaj se Allaha i uči Kur'an jer je
tvoja duša među stanovnicima nebesa,
a tvoj spomen među stanovnicima zemlje!“[6]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, s arapskog preveo dr. Almir Fatić, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 22-24.