Plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja, koja, također, ublažava jake proljeve. Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla.
Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anadolije, a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Evropi. Poznata je i pod nazivom „sidonijska kruška“.
Njeno drvo može narasti i do sedam metara, mada često raste u obliku grma. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko kiselog okusa.
Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo i ima jak, pomalo težak miris.
Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da bi je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli, a u grčkoj mitologiji simbolizirala je ljubav i sreću. Rimljani su iz dunje dobivali eterična ulja koja su koristili u parfimerijama. U Francuskoj je poznata već stoljećima, a koristi se ne samo u kuhinji već i u kozmetičke svrhe te u medicini.
Ljekoviti su plodovi, listovi i sjeme
Plodovi se ubiru od sredine septembra do kraja oktobra i početka novembra, što ovisi o klimatskim uvjetima staništa na kojem se dunja uzgaja, a lišće se, prema potrebi, sabire od sredine maja do sredine septembra.
Za lijek se upotrebljavaju plodovi, listovi i sjeme dunje. Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože.
Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i disajnih puteva. Sluz se, također, koristi u kozmetičkoj industriji, u losionima i kremama za kožu.
Od zlata jabuka
Sirova, ova „zlatna jabuka“ u 100 grama ima 57 kcal/238 kJ, od čega 0,40 posto proteina, 0,1 posto masti, 15,3 posto ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom i sadrži puno taninskih tvari.
Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8 posto preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15 posto ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10 posto u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5 posto jabučne kiseline. Sadrži i beta karoten u količini od 33 mikrograma.
Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.
Za rane i upale
Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja koja, također, ublažava jake proljeve. Vunasta pokožica plodova se oguli i pri upotrebi osuši.
Plodovi obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C, a plod dunje izvrsno je i sredstvo u liječenju anemije.
Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Budući da dunja steže, preporučuje se sirup od ovog voća za liječenje rana, a pomaže i kod dijareje.
Kupovanje i čuvanje
Dunje ćete danas rijetko naći na tržnicama. Kad ih nađete, birajte one koje su oblikom poput jabuke ili kruške, koje nisu premekane i imaju jednoličnu zlatnožutu boju. Tokom godine dostupne su od oktobra do decembra. Dunje čuvajte u zatvorenoj, plastičnoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom će slučaju prostor poprimiti njen raskošan miris.
Dunja u kuhinji
Dunje se ne mogu konzumirati sirove, već kuhane ili pečene. Zbog velike količine pektina u njihovoj kori, dunje se kuhaju i koriste za pripremu kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Inače, riječ „marmelada“ potječe od portugalske riječi za dunju – marmelo.
U Španjolskoj se dunja kuha zajedno sa šećerom kako bi se dobila voćna poslastica (sir od dunja), membrillo, koja se zatim hladi i reže na ploške te poslužuje samostalno kao slastica ili uz mekane sireve. Verzija ove poslastice postoji u Francuskoj, ali i kod nas (starinski kitnikez).
Dunje se, poput jabuka i krušaka, mogu peći, samostalno ili punjene nadjevom od maslaca, šećera i vrhnja. Dodavanjem dunja u nadjev za pitu od jabuka ili krustada dobit ćete osebujnu aromu. U tu svrhu, dunje blanširajte ili parite 10 minuta, a potom ih ogulite i narežite na ploške. Prije nadijevanja pita, pomiješajte narezanu dunju s ploškama jabuka, šećera i cimeta u prahu.
Dunje se dobro slažu i s pečenim mesom, piletinom, patkom, junetinom ili mesom divljači, a osobito ukoliko se meso peče zajedno s dunjama ili se već pečeno meso poslužuje uz umak od dunja.
Izvor: Zdravlje u kući, Avaz porodična revija, Sarajevo, novembar/studeni 2005, god. IV, br. 36, str. 58-59.