Vrste salavata u Kur’anu i sunnetu
“Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.”
(El-Ahzab, 56. ajet)
Riječ salavat je množina od arapske riječi salat. U bosanskom jeziku riječi salat i salavat koriste se u ograničenim značenjima. Riječ salat najčešće se jednoznačno prevodi kao namaz, molitva. Riječ salavat u bosanskom jeziku uglavnom se prevodi kao blagoslov na Poslanika Muhammeda, a.s.
U arapskom jeziku, korijen riječi salavat (s-l-w) u osnovi znači obraćanje Bogu, dok u širem značenju može biti blagoslov ili milost.
Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, a.s., predstavlja vrlo značajan segment duhovne kulture širom islamskog svijeta. Unutar bošnjačke duhovne tradicije salavat zauzima posebno mjesto. On nije samo vjerska obaveza, već i identitetski pečat jednog naroda.
U bošnjačkoj usmenoj tradiciji i književnosti posebna pažnja posvećuje se ilahijama, kasidama i mevludima, gdje donošenje salavata predstavlja svojevrstan vrhunac spjeva u čast rođenja Poslanika Muhammeda, a.s.
U svakodnevnom životu, prilikom rođenja djeteta, vjenčanja ili drugih svečanosti, donose se salavati kako bi se radost i svečani trenuci posebno uveličali spominjanjem imena Plemenitog Poslanika.
Prema definiciji profesora Mensura Valjevca, salavat je ibadet koji se svrstava u kategoriju spominjanja Allaha Uzvišenog (zikrullah), učenja Kur’ana, izgovaranja tehlila, tesbiha i tahmida.
U Kur’anu i hadisu navodi se sedam vrsta salavata.
Vrste salavata
-
Salavat Allaha Uzvišenog na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Allah salavatom na Poslanika čini da ga uzdiže na oba svijeta, daruje mu posebnu blizinu i čast, učvršćuje njegovu misiju i štiti ga. Muhammed, a.s., najodabranije je stvorenje kod Allaha, a cijeli svijet stvoren je radi njega.
Naredba ljudima da donose salavat na Poslanika donesena je za njihovu vlastitu dobrobit – povezivanjem s Allahovim Miljenikom stiču Allahovu blizinu i zadovoljstvo.
-
Salavat Allaha Uzvišenog na vjernike (mu’minune)
Ova vrsta salavata podrazumijeva Allahovu blizinu koju vjernik stječe istrajnošću u pokornosti i iskrenim pouzdanjem u Njega.
Važno je primijetiti razliku između muslimana i mu’mina. Musliman je onaj koji praktikuje vjeru formalno, dok mu’min vjeru živi sa suštinskim razumijevanjem i čvrstim ubjeđenjem.
Ova razlika jasno je naglašena u suri Hudžurat (14. ajet):
“Beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, nego recite: ‘Mi se pokoravamo!’ – jer u vaša srca prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Poslanika Njegova budete poslušni, On vam ništa neće umanjiti od vaših djela. Allah, doista, prašta i milostiv je.”
-
Salavat meleka na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Salavat meleka na Poslanika predstavlja njihovu dovu za njega i učvršćenje njegovog položaja. Budući da su meleci potpuno pokorna bića, oni bezuvjetno vole onoga koga Allah voli.
Poslanik, a.s., u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Buhari, navodi:
“Kada Allah zavoli Svoga roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog roba, pa ga i ti zavoli.’ Džibril ga zavoli, pa pozove stanovnike nebesa i kaže: ‘Allah voli tog roba, pa ga i vi volite.’ I oni ga zavole, a zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju, pa ga ljudi prihvate.” (Buharija)
-
Salavat meleka na vjernike
U suri Gafir (7. ajet) Allah navodi:
“Oni koji Arš nose i oni što su oko njega, hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da se oprosti vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti obuhvataš sve milošću i znanjem, pa oprosti onima koji se pokaju i slijede put Tvoj i sačuvaj ih patnje u ognju.’”
To su iskreni mu’mini, oni koji vjeru žive sa potpunim razumijevanjem i predanošću.
-
Salavat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na/za vjernike
Ova vrsta salavata predstavlja dovu Poslanika za njegov ummet – za uputu na ovom i spas na budućem svijetu.
-
Salavat vjernika prilikom obavljanja namaza
Učenje salavata u namazu spada u sunnete namaza. Poslanik, a.s., učio je salavate u namazu i preporučio salavat Ibrahimijja, u kojem se spominje i Ibrahim, a.s.
Učenje salavata u namazu simbolizira povezanost sa Allahom i ljubav prema Njegovim odabranim robovima – Halilullahu Ibrahimu i Habibullahu Muhammedu, alejhimusselam.
U Kur’anu se u suri Eš-Šuara (83–89. ajet) navodi Ibrahimova dova:
“Gospodaru moj, podari mi mudrost i uvrsti me među one koji su dobri, i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati, i oprosti ocu mome, on je jedan od zalutalih, i ne osramoti me na Dan kada će ljudi biti oživljeni, na Dan kada imetak i sinovi neće nikome koristiti, već samo onome ko Allahu srca čista dođe.”
-
Salavat vjernika na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Ovo je najrašireniji i najpoznatiji oblik donošenja salavata. Uči se u svakoj prilici, sa različitim nijetima, ali uvijek sa jednim ciljem – postizanjem Allahove blizine kroz ljubav i odanost Poslaniku.
Brojni hadisi potvrđuju vrijednost donošenja salavata. U nekim predajama Poslanik, a.s., navodi da salavati i selami koje vjernici upute stižu do njega putem meleka koje je Allah zadužio za tu plemenitu dužnost.
Zaključak
Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo čin ibadeta već i izraz ljubavi, zahvalnosti i vezivanja za Allahovog Miljenika.
Svaka od sedam vrsta salavata otkriva posebnu dimenziju duhovne blizine – od Allahove posebne počasti Poslaniku, do dove meleka i ljubavi vjernika.
Salavat povezuje vjernika sa Allahom i Njegovim Poslanikom, učvršćuje vjeru i otvara vrata milosti, bereketa i spasa na oba svijeta. Zato je donošenje salavata ne samo preporučena praksa, već i dar duhovne ljepote u svakodnevnom životu muslimana.
Izvori:
Valjevac Mensur: “Vrijednost i značaj donošenja salavata” Zenica 2002.
Sušić Mustafa: “Fikhu-l-Ibadat El-Kalem, Sarajevo 2005.
hfz. Halid ef. Hadžimulić, Hutbe, priredio: Šaban Gadžo, Udruženje „Hadži Mujaga“, Sarajevo, 2015, str. 93-105.