Vulkanska erupcija je izbacivanje užarene lave, tefre (pepeo, lapili, vulkanske bombe i vulkanski blokovi) i raznih gasova kroz vulkanske kratere iz unutrašnjosti na površinu Zemlje. Erupcija je često popraćena i lokalnim zemljotresima. Postoje različiti tipovi vulkanskih erupcija čijim se izučavanjima bave vulkanolozi.
Najveća zabilježena vulkanska erupcija u ljudskoj povijesti je erupcija vulkana Tambora na području današnje Indonezije, 1815. godine. Vulkan Tambora je tada izbacio iz zemlje oko 160 kubnih kilometara materijala, što ga svrstava u tzv. megakolosalne erupcije. Smatra se da su se posljedice ove erupcije mogle osjetiti na čitavoj planeti. Između ostalog, zbog prisutnosti vulkanskog materijala u atmosferi, 1816. godina je bilo mnogo hladnija, čak i u Evropi i Sjevernoj Americi.
Danas, zahvaljujući metereološkim satelitima čovjek saznaje koji vulkan je aktivan, koji ugašen, a koji tek uspavan. Infracrveni, toplotni senzori na meteorološkim, ali i na vojnim satelitima, mogu da zabilježe promjenu temperature na pojedinim dijelovima Zemljine površine i tako predvide vulkanske aktivnosti. Precizna mjerenja temperature i kontrola ‘nadimanja’ planine, uz poznavanje njenog geološkog sastava pružaju mogućnost za prognoziranje erupcije te procjenu stepena opasnosti.