U ovom trenutku možda osjećate grižnju savjesti zbog načina na koji razgovarate sa svojom djecom. Molim vas, neka vas to ne pokoleba. Mnogo toga može se učiniti da bi se izbjeglo ustaljeno ponašanje, bez obzira na to jesu li vaša djeca još mala ili su već odrasli ljudi.
Prvi korak je da sami sebe počnete shvaćati, prvenstveno da uočite zbog čega vrijeđate svoju djecu. Gotovo se svaki roditelj osjeća krivim što je koji put bez razloga uvrijedio dijete. Za to postoje tri osnovna razloga.
1. Govorite ono što su govorili vama!
U školi vas nisu učili kako se trebate ponašati kao roditelj. Kad su se vaša djeca rodila, morali ste početi od ništice i sami otkriti neke stvari. No, imali ste jedan živi primjer po kojemu ste se mogli ravnati – svoje roditelje.
Siguran sam da ste se već našli u groznom trenutku kad ste vikali, a poslije se sjetili:
– Bože sveti, to su obično moji roditelji govorili meni, mrzio sam to!
Međutim, kad vrtite tu staru ploču, isto je kao da ste uključili „automatsko pilotiranje“, a da biste se ponašali onako kako doista želite, treba vam praksa i vježbanje.
Neki roditelji pak odlaze u drugu krajnost. Zbog bolnog sjećanja na način kako su njih odgajali, prisižu da svoje dijete nikada neće ni grditi, ni udariti, niti mu bilo što uskratiti. Opasnost je što u tome mogu pretjerati, zbog čega su njihova djeca lišena bilo kakvog nadzora. Nije lako, zar ne?
2. Mislili ste da postupate dobro!
Nekad se mislilo da su djeca po prirodi zločesta i da je sva mudrost u tome da im kažete koliko su zločesta. Posramit će se i postat će bolja!
Možda ste vi odgajani na taj način. Kao roditelj možda jednostavno niste razmišljali o samopoštovanju i potrebi da djeci pomognete steći samopouzdanje. Ako je to točno, nadam se da će ovo što čitate promjeniti vaše mišljenje. Sada kad ste shvatili da ponižavanje djeci šteti, siguran sam da se više nećete tako ponašati.
Kad nemate novaca, kad ste premoreni, osamljeni i dosadno vam je, ili ste nezadovoljni jer ne radite, mnogo je vjerovatnije da ćete djeci govoriti ružnije stvari.
3. Na izmaku ste snaga
Za to postoje jasni razlozi. Kad živimo pod bilo kakvim pritiskom naš organizam postaje sve napetiji i negdje si moramo dati oduška. Dobar je osjećaj kad se na nekome možete iskaliti, bilo riječima ili postupcima.
Djeca ispaštaju jer mnogo je lakše ljutiti se na njih nego na svojega bračnog druga, šefa, stanodavca ili nekog trećeg. Važno je dobro razmisliti: Tako sam napet! Na koga sam zapravo ljut?
Olakšanje kad se istresete na dijete, kratkog je daha jer se može dogoditi da će zbog vašeg ponašanja dijete biti još zločestije iako vam se u tom času čini da vam je lakše.
Ako se nađete u takvom položaju pokušajte naći neki pametniji način da se ispušete.
Napetost možete odagnati na dva načina:
1.) Napornim radom kao što je: istresanje madraca, obavljanje bilo kakvog fizičkog posla, odlazak na iscrpljujuću šetnju. Ovo nije beznačajno, mnogo je dječjih života spašeno jer su ostala zatvorena u spavaćoj sobi dok je otac otišao na kilometrima dugačku šetnju da se smiri.
2.) Kroz razgovor s prijateljem, kroz skladan odnos s partnerom (ako imate sreće pa niste sami) ili kroz neku aktivnost kao što su: joga, bavljenje sportom ili masaža koja će odagnati napetost iz vašega tijela.
I na kraju, kao roditelj, morate naučiti voditi brigu o sebi isto tako kao i o svojoj djeci. Više ćete učiniti za svoje dijete ako svaki dan malo vremena posvetite sebi (svojem zdravlju, razonodi) nego da se potpuno posvetite njima.
Tu je kraj ružnim vijestima. Možete se promjeniti, a mnogi roditelji rekli su mi da im je pomoglo već i to kad su ove stavove čuli na sastanku ili na radiju. Istovremeno dok ovo čitate, vaša se uvjerenja mijenjaju. Otkrit ćete da će vaše ponašanje prema djeci, bez mnogo truda, biti mnogo jednostavnije i pozitivnije.
Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007.,str. 36-38.