Glad nema ničeg zajedničkog s praznim želucem, mada većina ljudi vjeruje da ima. Novorođenče se rađa s praznim želucem, pa ipak ne osjeća glad prvih nekoliko dana. Ljudi koji su bolesni, ili imaju vrućicu, često ne osjećaju glad, premda im je želudac prazan.
Glad nastaje kada u krvi nema određenih hranjivih sastojaka. Čim se to dogodi, poruka se šalje centru za glad u mozgu. Ovaj centar djeluje na želudac i crijeva kao kočnica. Sve dok u krvi ima dovoljno hrane, centar za glad usporava rad želuca i crijeva. U trenutku kada iz krvi nestane ovih hranljivih sastojaka, centar za glad počinje utjecati na pojačanje rada želuca i crijeva. Zbog toga nam, kad smo gladni, često „krče“crijeva.
Kada smo gladni, ne osjećamo potrebu za nekom posebnom vrstom hrane, već samo za hranom koja će nas zasititi. Pa ipak, samo jedna vrsta hrane ne može nas zadovoljiti i nije zdrava. Zar ne bi bilo teško jesti isključivo krumpir, pa makar i u najrazličitijim oblicima? Međutim, ako za objed jedemo juhu, meso, povrće i slatkiše u onoj količini koja je dostatna za jedan obrok, prehrana će biti pravilna i mi ćemo biti zadovoljni.
Koliko se dugo može živjeti bez hrane? Staloženi i mirni ljudi mogu izdržati duže nego oni koji se lako uzbuđuju. Odrasli izdrže duže nego djeca.
Među životinjama također postoje razlike. Krpelj i stjenica mogu bez hrane izdržati čitavu godinu. Pas ugine poslije dvadesetak dana gladovanja. Male ptice ne mogu izdržati bez hrane više od pet dana. Ukoliko je životinja manja i živahnija, utoliko brže troši svoje zalihe hrane. Toplokrvne životinje ne mogu živjeti ako izgube više od polovice svoje normalne težine.
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 44-45.