Zekina borba sa suncem
Zekina borba sa suncem

Zekina borba sa suncem

U davna vremena sunce nije bilo tako sjajno kao što je danas. Ali jednog dana sve se promijenilo.

Sedmicama je sunce nemilosrdno sjalo, isušujući potoke i pretvarajući sve u prašinu. U to doba Zeko je bio jedan hrabri junak. Naljutio se na sunce što toliko prži. Zarekao se da će ga napasti u ime svih životinja koje se muče zbog nesnošljive vrućine. I tako, naoružan lukom i strijelom, uputi se Zeko na istok da pogodi sunce čim se ujutro pojavi.

I stvarno, zeko posla jednu strijelu tačno u srce suncu dok se ono dizalo. Iz sunčeve rane izli se vatra i zapali travu i drveće. Zeko je trčao koliko ga noge nose da spasi svoj život i baci se pod jedan žbun zvani žuta pustinjska četkica. Vatra je bjesnila iznad njega. Kad je vatra prošla, zeko, koji je prije bio bijel, postade smeđ. A grm, koji je nekad bio zelen, sad postade žut.

I sve od tog dana, sunce se polako diže na istoku i prije nego što počne plamtjeti na nebu, oprezno pogleda oko sebe i postane tako sjajno da više niko ne može gledati u njega i ispaliti strijelu.

 

Izvor: Duncan Crosbie, Najljepše basne za djecu, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2010., str. 108-109.